Jednog potpuno običnog dana, devedesetdvogodišnja baka ušla je u mesaru i doživela veliki šok.
Na zidu mesnice visila je njena šunka, koju su joj davne 1945. godine, ukrale tri partizanke.
Nesnađenoj baki su u tom momentu navrla sva sećanja, vratila se u vreme kada je imala 23. godine, a otac ju je poslao da lokalnom svešteniku odnese domaću šunku na poklon.
Na putu do paroha, presrele su je tri partizanke, fizički napale i uz pucanj oterale, a šunku joj otele.
Razna osećanja su se uzburkala u ožalošćenoj baki, koja je uz povike zahtevala svoju šunku natrag.
Koliko god da je objašnjavala kako tu šunku nikada ne bi zaboravila, jer je njen kum Miške ostavio čitavu nogicu i papak, a u samu kožu usekao krug ne bi li je obeležio, mesar je odbijao njen zahtev da joj šunku i vrati.
Na bakino veliko iznenađenje i radost, nepoznati mladić koji je čekao u redu iza nje, odlučio je da joj kupi šunku, a čak i da je otprati do kuće.
Kasnije se ispostavilo da je u pitanju ipak bila druga šunka, a da je nepoznati mladić zapravo bakin unuk sa kojim je i otišla u mesaru.
Kako je on objasnio, baka je senilna i već godinama ne prepoznaje nikoga od ukućana, a njemu je samo bilo toliko drago što se napokon nečega setila i nešto prepoznala, da nije imao srca da joj šunku i ne kupi.
Na kraju je samo bitno da su šunka i bakino srce ponovo na mestu, i da na svetu i dalje postoje mladi koji poštuju starije i njihovo životno iskustvo.
J. Babić







Komentari (0)