Pre više od pola veka, astronauti programa “Apolo” prošli su kroz istu vrstu tišine. Možda niko toliko intenzivno kao Majkl Kolins.
Niko nikada neće biti udaljen dalje od Zemlje koliko astronauti misije Artemis.
Dok se Zemlja u njihovom “retrovizoru” smanjuje do jedva vidljive tačke, stalnu vezu sa kontrolom leta u Hjustonu održavaju putem radijskih i laserskih signala. Smireni glasovi iz tima NASA njihova su tanka, ali dragocena veza sa domom, piše BBC.
Ali ta veza uskoro će nestati.
Kada astronauti u utorak (po srpskom vremenu oko 00:47 sati) prođu iza Mesec, sama masa Meseca blokiraće sve signale između letelice i Zemlje. Komunikacija će utihnuti.
Tokom približno 40 minuta, četvoro astronauta biće potpuno sami – sa svojim mislima, osećanjima i beskrajnim mrakom svemira oko sebe. Trenutak duboke tišine i gotovo nestvarne izolacije.
Pilot misije, Viktor Glover, rekao je da se nada da će ljudi na Zemlji to vreme iskoristiti za zajedništvo:
– Kada budemo iza Meseca, bez ikakvog kontakta ni sa kim, neka to bude prilika… Molite se, nadajte se, pošaljite nam svoje dobre misli kako bismo se ponovo javili.
POV: You’re flying by the Moon.
This visualization is designed to show you what exactly the Artemis II astronauts will see outside their window during their lunar flyby.
Here, the seven-hour visualization is compressed into 28 seconds. ⬇ (1/4) pic.twitter.com/2OMAy37oht
— NASA Solar System (@NASASolarSystem) April 5, 2026
Izolacija od svakog poznatog oblika života
Pre više od pola veka, astronauti programa Apolo program prošli su kroz istu vrstu tišine. Možda niko toliko intenzivno kao Majkl Kolins.
Dok su Nil Armstrong i Baz Oldrin 1969. hodali po Mesecu, Kolins je ostao sam u komandnom modulu, kružeći iznad njegove tamne strane. Komunikacija je bila prekinuta gotovo 48 minuta.
Kasnije je Kolins opisao taj osećaj kao potpunu izolaciju od “svakog poznatog oblika života“ – ali bez straha. Naprotiv, govorio je o neobičnom miru koji donosi tišina, oslobođena stalnih uputstava iz kontrolnog centra. Na Zemlji, međutim, tih 40 minuta biće i te kako napeti.
U stanici Goonhilly Earth Station u Engleskoj, ogromna antena prati letelicu Orion, precizno određujući njen položaj i šaljući podatke NASA. Ali kada signal nestane, sve se svodi na čekanje.
– Bićemo pomalo nervozni kada nestanu iza Meseca, ali i presrećni kada ih ponovo ‘uhvatimo’ – jer to znači da su svi dobro – kaže Met Kozbi, tehnički direktor stanice.
Potpuna posvećenost Mesecu
Ipak, kako piše BBC, takvi prekidi možda će uskoro postati stvar prošlosti. Sa razvojem novih tehnologija i planovima za stalno prisustvo na Mesecu, kontinuirana komunikacija postaje nužnost.
Programi poput projekta Munlajt koji razvija Evropska svemirska agencija planiraju mrežu satelita oko Meseca, kako bi signal bio dostupan 24 sata dnevno – čak i na njegovoj udaljenoj strani.
Za same astronaute, tih 40 minuta tišine biće prilika za potpunu posvećenost Mesecu: posmatranje, fotografisanje, proučavanje njegove geologije – i jednostavno, gledanje.
A kada ponovo izađu iz senke Meseca i signal se vrati, svet će, gotovo u istom trenutku, odahnuti.
BONUS VIDEO:







Komentari (0)