Endru iz Plimuta kaže da je otputovao u Ukrajinu da leči ranjene civile, ali je za nekoliko nedelja bio izložen granatiranju, ranjen i zarobljen. Oporavljajući se u bolnici, rekao je za RT da su on i njegovi kolege dobrovoljci bili “izmanipulisani” upravo na dužnost koju su se zakleli da će izbegavati.
Endru, 35-godišnjak koji je radio kao skele kod kuće u Britaniji, bio je pridružen jedinici ukrajinske Internacionalne legije u blizini Nikolajeva kada se našao pod razornom ruskom artiljerijskom baražom. Ruske trupe su pucale na njegovu poziciju, Endru je pogođen metkom u ruku i on se predao.
Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs
– Nisam bio tamo da se borim pa sam se predao – rekao je za RT.
Što se tiče njegovih saboraca koji su se borili, “poginuli su”, objasnio je.
Endru je rekao da nikada nije nameravao da učestvuje u borbi, pa čak ni da joj se približi. Gledajući medijske izveštaje o sukobu u Ukrajini u martu, on je rekao da je stekao utisak da “Ukrajina traži pomoć od ljudi” i kontaktirao je ukrajinsku ambasadu.
Ostavljajući svoju decu, odleteo je iz Velike Britanije u Poljsku i stigao do ukrajinske granice. Nakon kratkog boravka u “pomaganju izbeglicama” tamo, rekao je da mu je prišao čovek po imenu “Jakob” iz Međunarodne legije, koji mu je rekao da bi njegovo osnovno medicinsko iskustvo – stečeno u britanskoj vojsci – moglo da se dalje koristi u Ukrajini.
– Osećam se tužno – rekao je on za RT.
– Osećam da su me lagali, masovno. Ne samo od strane Legije stranaca, već se osećam kao da su me lagali u Velikoj Britaniji preko zapadnih medija.
Endru je rekao da su novinski izveštaji o tome da “svi ljudi dolaze da pomažu, odlaze u Ukrajinu, pomažu Ukrajini” čine da putovanje izgleda kao laka perspektiva.
Kada je ušao u Ukrajinu, Endru se priseća da je putovao u zgradu u Lavovu, gde su on i grupa stranaca nekoliko dana držani u zatvorenom prostoru, navodno zbog sopstvene bezbednosti. Iako je služio u britanskoj vojsci, Endru je rekao da nema nikakvog borbenog iskustva, te da su dobrovoljci poput njega držani odvojeno od veterana koji su došli u Ukrajinu da se bore.
Odatle je grupa autobusom prebačena do Javoriva – gde je ruskim projektilom uništen centar za obuku stranih regruta – a zatim u Kijev, gde im je ukrajinski rukovodilac rekao da će situacija biti slična onoj u Lavovu: “Vi biće zaključani, ne možete napustiti zgradu, morate ostati unutra, bićete nahranjeni, voda će vam biti obezbeđena, sačekajte dalje instrukcije”.
Endruova prva interakcija sa ukrajinskim civilima dogodila se početkom aprila u gradu Buča, gde je rekao da je kuvao i delio hranu. Iako je stigao u Buču nakon što su ruske trupe napustile, rekao je da nije video nikakve znake ratnih zločina koje je ukrajinska vlada kasnije pripisala tamošnjim Rusima.
– Nisam lično video leševe, nisam video ništa, izgledalo je netaknuto – priseća se on i dodaje da je ostao na periferiji grada.
– Sve je izgledalo normalno. Nije bilo znakova borbe.
Posle samo jednog dana u Buči, druga vožnja autobusom odvela je Endrua i njegove pratioce u Nikolajev, za koji je rekao da je “bliže frontu nego što sam znao”. Čak i nakon što je premešten u borbenu jedinicu od šest drugih stranaca van grada, Endru je rekao da stvari izgledaju tiho. Međutim, dan nakon što je poslat na front, položaj je napadnut.
– Pogođen sam u ruku, slomio sam kosti – rekao je za RT.
Dok su ruske trupe napredovale, Andrej je ležao na zemlji sa zdravom rukom iznad glave, sve dok ga ruski vojnik nije odvukao u lisičju rupu i ukazao mu prvu pomoć.
– Veoma sam srećan što sam preživeo – prisetio se on.
– Ruski vojnik koji mi je pružio prvu pomoć spasio mi je život. Metak mi je presekao arteriju i krvario sam.
Endruov otmičar ponudio mu je cigaretu pre nego što su ga vratili preko ruskih linija na operaciju i ispitivanje. Trenutno čekajući još dva kruga operacije u bolnici pod upravom Narodne Republike Donbas – DNR, on je za RT rekao da je bilo mnogo dobrovoljaca poput njega koji su završili “u situaciji u kojoj ne želite da budete”.
– Činilo se da su svi normalni ljudi koji su želeli da pomognu – rekao je on o svojim kolegama volonterima, grupi koja je uključivala britanske, kanadske, američke, nemačke i danske članove.
Međutim, rekao je da su se mnogi osećali “isto kao i ja”, jer su se osećali kao da su “izmanipulisani” da pomažu vojnicima, a ne civilima.
Od njegovog hapšenja, Endru je za RT rekao da je u bolnici lečen “veoma dobro”.
– Svi su veoma ljubazni. Svaki dan dobijam medicinsku pomoć, hranjen sam tri puta dnevno, dobijam vodu, čaj, kafu, sve što mi treba – objasnio je on.
On je rekao da vlasti DNR trenutno traže da ga vrate u Veliku Britaniju, ali da im je potrebna saradnja britanskog ministarstva unutrašnjih poslova i ukrajinske ambasade u Londonu da bi organizovali transfer.
Ni London ni Kijev ne sarađuju na zahtevima DNR, rekao je on za RT.
BONUS VIDEO:







Ma nemoj,zvali ga na kolace.Po kratkom postupku psi rata nigde srecu doneli nisu samo smrt.