Zvanično je.
Svetislav Pešić je novi selektor reprezenatcije Srbije, sa kojom će probati da ponovi uspehe s početka veka.
Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs
Sada već postoje generacije košarkaških zaljubljenika u Srbiji koji nikada nisu čuli “Bože pravde” nakon nekog velikog takmičenja.
Rođeni te 2002, uveliko su punoletni, a Srbija za njihovog života nije bila ni evropski, ni svetski prvak.
Daleko od toga da nije bilo uspeha pod vođstvom Dušana Ivkovića i Aleksandra Đorđevića, ali mi rođeni malo ranije, odrasli 90-ih, navikli smo da sve sem zlata gotovo da nije uspeh. Koliko god to i nezahvalno zvučalo.
Svetislav Pešić je neko ko ima usađen pobednički gen, neko ko je još tokom igračke karijere pravio čuda i sa Bosnom osvojio titulu prvaka Evrope, što će ponoviti i 2003. kao trener Barselone.
Njegov povratak na klupu znači i povratak u neka lepša i trofejnija, uspešnija vremena, a kao što stoji u naslovu “Ko bi te 2002. rekao da više nikad nećemo biti prvaci”.
Iako je i u tom Indijanapolisu delovalo kao da košarka dobija neka nova imena, slično kao i u Istanbulu godinu dana ranije, malo ko je očekivao da punih 19 godina Srbija neće biti šampion.
Momenat u kojem je tada preuzeo ulogu selektora takođe je bio specifičan. Tadašnja Jugoslavija nije odbranila titulu evropskog prvaka 1999, razočarala na OI u Sidneju i onda je stigao Kari umesto Željka Obradovića, pritom ostao i bez Danilovića i Rebrače.
I dalje nema dominantnijeg nastupa na Eurobasketu od onog reprezenatcije Jugoslavije, koja je samo Tursku u finalu savladala jednocifrenom razlikom, nakon što je “spustila ručnu” u završnici.
Stvorio je novu okosnicu nacionalnog tima na čelu sa Dejanom Bodirogom, Predragom Stojakovićem, Markom Jarićem, Milanom Gurovićem, Predragom Drobnjakom i Dejanom Tomaševićem.
Te 2002, pozvao je i Vladimira Radmanovića, jednog od NBA asova koje je Jugoslavija imala u tom trenutku, kojeg je zbog ponašanja odstranio iz selekcije usred takmičenja. Ovo nas automatski “vuče” ka Nikoli Jokiću i pitanju da li će njegovo odustajanje ovog leta uticati na Pešićevu volju da ga pozove u narednoj situaciji?
Da li se i koliko košarka promenila u ove dve decenije tema je za ozbiljniju diskusiju.
Mnogi pišu da je šansa trebalo da se da nekom mlađem, “modernijem”, ali čini se da se s tim probalo i nije prošlo baš najbolje.
Pešić je čovek za čuda i to je neprojano puta pokazao. Bosna, nemačka reprezenatcije i zlato 1993. na Eurobasketu, pa čak i Barsa 2019. sa osvojenim Kupom i nagradom za trenera godine, kada je stigao da “ugasi požar” u Blaugrani.
U ovom trenutku, čudo je i potrebno Srbiji, da je trgne i vrati tamo gde i pripada.
Komentari (0)