Aleksinačko selo Mali Drenovac poslednje tri godine dom je jedinog srpskog amiša Kristofera Petrovića (40) i njegove supruge Jovane (29), profesorke muzike. Petrovići su se upoznali u Baptističkoj crkvi u Vrnjačkoj Banji, venčali i započeli zajednički život u pomenutom selu, u kojem su kupili četiri domaćinstva sa oko 25 hektara zemljišta. Sada imaju i dvoje dece.
ŽELE DA ŽIVE OD POLJOPRIVREDE
Kristofer je pre osam godina došao u Srbiju iz amiške zajednice u Indijani i Virdžiniji, jer je saznao da je jedan od njegovih predaka Denča Petrović rođen u Donjoj Studeni kraj Niša. Bio je rešen da ostane u Srbiji i bavi se poljoprivredom i stočarstvom i pre nego što je upoznao Jovanu, a u Malom Drenovcu su našli pogodno imanje.
Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs
Petrović kaže da je njihov cilj da naprave farmu ovaca i da žive od poljoprivrede.
‒ Nabavili smo 33 ovce, imamo i dve radne kobile, dve koze i tri jareta. Na jednom i po hektaru uzgajamo kukuruz, imamo jedan hektar pšenice i jedan hektar ječma, dva hektara deteline trogotke i oko 15 hektara pašnjaka. Imamo trenutno dve pune štale sena ‒ istakao je Petrović, koji je u Americi diplomirao teologiju i istoriju i više godina radio kao novinar za novine namenjene amiškoj zajednici.
PAŠNJACI ZA UZGOJ STADA
Kristofer je nakon dolaska u Drenovac morao da sruši staru kuću.
Ko kaže da Amiši ne vole tehno? Pogledajte kakvu žurku su napravili u ovom restoranu (VIDEO)
‒ Napravili smo ambar od kamena, drveta i ćeremide i jednu kuću smo sredili. Postavićemo uskoro solarne panele kako bismo isključili struju od EPS i obezbeđivali je prirodnim putem – ističe Kristofer.
Uslov da živi sa porodicom od farme je da koristi pašnjake. Sa 100 ovaca može pristojno da živi.
‒ Ukoliko stočar nema pašnjak, ukoliko obezbeđuje hranu na njivi, on mora da je dovozi, potom mora da odvozi stajsko đubrivo. To je mnogo posla, a uz to životinje nisu zdrave. Mnogo je bolje da životinje budu na pašnjaku po ceo dan i da se vrate uveče u štalu ‒ izjavio je Petrović.
ŽIVOT IZMEĐU AMIŠKOG I SRPSKOG NAČINA
Kako kaže njegova supruga, oni žive na selu životom koji je između amiškog i srpskog načina.
‒ Najveći problem nam je to što u Srbiji nemamo ručni alat ili imamo baš stari alat. Primera radi, kada se kosi detelina, potrebna je mehanizacija, a u Srbiji ne postoji me
hanizacija koju konj može da vuče i zato moram da koristim traktor ‒ navodi. Ona misli da je ranije bilo mnogo sličnosti između srpskog naroda i Amiša, jer su nekada neke vrednosti bile usađene u srpskom narodu, a to se vremenom izgubilo.
– Mi se sada vraćamo na nešto staro – kaže ona.
Dodala je da misli da je način života kojim oni sada žive bio sasvim normalan na selu pre 50 godina.
Piše: Slavica Moravčević
BONUS VIDEO:
OVU I DRUGE ZANIMLJIVE PRIČE PROČITAJTE U ŠTAMPANOM IZDANJU ZA 26. AVGUST
Komentari (0)