Mariji (24) pred svadbu stigla PORUKA od prijatelja i promenila sve: “Bila sam ŠOKIRANA”

Ona je mislila da pravi ispravan potez, ali je nakon razgovora sa bliskim ljudima počela da se preispituje

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: Profimedia/Antonio Guillem Fernndez / Alamy / Alamy / Profimedia

Devojka po imenu Marija je verovala da čini pravi korak kada se, poprilično mlada, odlučila da stane na ludi kamen sa svojim partnerom. Ipak, izgleda da su njena okolina, pa i najbiliži prijatelji, ubeđeni da je njena odluka doneta u pogrešnom trenutku.

Marija je 2018. godine ispričala kakvo je iznenađenje sačekalo nakon što je, samo jedne večeri, odbila da izađe u grad sa društvom, sa opravdanjem da je zauzeta sa organizacijom svadbe o kojoj je, čini se, odavno maštala. U nastavku vam prenosimo njenu priču.

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs

– Ajde idemo do grada večeras, ima dobra žurka u jednoj kafani – glasila je poruka koja je meni i mom dečku stigla pre nekoliko dana. Baš tada ja sam imala zakazano gledanje restorana za svadbu, kako bih u poslednjem trenutku zakazala datum koji mi odgovara.

Kada smo ih odbili, dobili smo poruku sa komentarom koji me je razbesneo:

– Petak je veče, a vi ste baš tada našli da mislite o svadbi. Malo ste dosadni sa celom tom pričom, provodite se dok možete.

Pre više od šezdeset godina, moja baka je kao devetnaestogodišnjakinja odnela stvari iz roditeljskog doma i udala se za dedu. U to vreme ona je bila već devojka zrela za udaju, a za neke je čak i okasnila. Za razliku od nje, moja mama udala se na vreme, sa 24. Završila je školu, zaposlila se i srela tatu. Starosna granica za udaju, u tih 30-ak godina razlike, znatno se podigla.

Sada kada je došlo moje vreme, retko koja devojka se udaje u dvadesetim. Jug Srbije malo vadi prosek, ali u suštini svi smatraju da je u tridesetim pravo vreme za stupanje u brak. Dvadesete su rezervisane za studiranje, zapošljavanje i napredovanje u karijeri, formiranje bliskog kruga prijatelja, putovanja, ali i pronalaženje i uspostavljanje svog “ja”, tako da “život” zapravo počinje u tridesetim. Donekle se slažem, ali ne živimo svi iste živote, sve se ovo isto može uraditi i imati nekog pored sebe. Pa valjda je sve lakše udvoje.

Ja imam 24 godine, srećnu vezu sa dečkom, sada verenikom, koja traje više od četiri godine. Zajedno smo od studentskih dana, sve do danas kada smo zaposleni, samostalno se izdržavamo i živimo zajedno. Ipak, kada smo društvu saopštili da sledeće godine pravimo svadbu, reakcije su nas potpuno iznenadile.

– Alo, da li ste vi normalni, imate 24 i 25 godina, nećete valjda jedno sa drugim da se zarobite već sada? Kad se udaš prestaće da gleda na tebe kao ženu, gledaće te kao kućnu pomoćnicu ili još gore kao majku – samo su neki od komentara naših poznanika i prijatelja. Mnogi su me čak gledali sa žaljenjem i pitali me da li sam svesna šta ću sve da propustim.

Bila sam šokirana kada se jedna tako lepa vest, zbog njihovih komentara, pretvorila u moje premišljanje. Pitala sam se da li možda grešim? Da li kada skinem venčanicu, ispratim goste, i odem na medeni mesec, prestanem da budem zaljubljena u svog partnera? Da li prestanem da se šminkam i sređujem kosu, da li on prestane da mi kupuje cveće i da me iznenađuje? Milion pitanja mi se vrzmalo u glavi i osetila sam krivicu zbog toga što nisam devojka 21. veka.

Ipak kako su se pitanja redovno ponavljala, i kako su mnogi bili u stanju da me pitaju da li sam svesna koliko ću se kajati kada vidim da moje drugarice izlaze dok kod kuće uspavljujem decu, počela sam da budem besna.

Kako je moguće da je u vreme instant veza, istih takvih i ljubavi, ja osećam krivicu što sam srećna sa nekim i što ga nisam odbila kada me je pitao da se udam za njega? Kako to da nam vreme nameće da se stidimo vezivanja jer smo mladi i da bežimo od njih glavom bez obzira kako se ne bismo zarobili? Da se razumemo, ni moj verenik ni ja još uvek ne želimo decu, bar dve do tri godine, ali nam vezivanje ni u jednom trenutku nije prestavljalo problem.

Foto: Profimedia/Antonio Guillem Fernndez / Alamy / Alamy / Profimedia

To što želim već sada život da nastavim udvoje ne znači da će se nešto značajno promeniti. Mi zajedno funkcionišemo već neko vreme i jednostavno nikada nismo naišli na prepreku već smo uvek zajedno uspevali sve da rešimo. A tvrdnje da je baš trideseta pravo vreme za brak ne smatram istinitim. Pravo vreme za brak je valjda kada ti to osetiš i kada imaš nekog pored sebe ko deli to isto mišljenje.

Takođe tvrdnje da ćemo se brzo zasititi, da će on za nekoliko godina shvatiti da se zeznuo, početi da izlazi i da “juri sojke”, a ja ću ostajati kod kuće da čuvam decu, su mi moram priznati, jako smešne.

Ja se udajem za nekog koga poznajem dobro, ali isto tako njegovo ponašanje ne mogu da kontrolišem i da ga non-stop čuvam. Ako misli da će mu tada negde drugde biti bolje neka ide, za to uvek postoji razvod. I to ne znači da se isto ovo ne može desiti u brakovima koji počinju u tridesetim, čak baš mislim suprotno. Mnoge devojke i muškarci ostave svoje partnere u dvadesetim, jer se plaše da će nešto propustiti. A onda kada ih sve prođe, partnere mnogo teže nalaze a pojedinima se tada izbor partnera svede na “daj šta daš”.

Bilo kako bilo, iako ću ja možda završiti kao neka očajna domaćica, draže mi je nego da živim u “Seks i gradu”. Više mi prija da se budim pored nekog ko će da me poljubi i poželi mi dobro jutro, nego pored stranca koji se ne seća ni kako se zovem i jedva čeka da mu izađem iz stana.

Naravno, ja ne krivim ni drugu stranu, svako radi ono što ga čini srećnim, ali molim vas ne gledajte me sa sažaljenjem zato što se udajem, jer ja ne žalim ni za čim – rekla je ova devojka.

Kako biste vi reagovali da su vam prijatelji saopštili ovako nešto toliko malo vremena pre najvažnijeg dana u životu? Na čiju stranu stajete u ovoj nelagodnoj situaciji? Pišite nam u komentarima.

BONUS VIDEO



Izvor: Telegraf.rs

Komentari (3)

  1. Bravo devojko!!! Pravi momenat za "ozbiljniju" vezu za svakog je drugačiji i nema klišea. Uradite onako kako Vas dvoje osećate, a ne kako drugi kažu. Mi smo se uzeli vrlo mladi ja 18 i po, suprug 22 i po, dve i po godine zabavljanja. Mladi roditelji mladi baka i deka. Puno prepreka, uspona, padova i uvek jedno ustajanje više bez kajanja. To je bilo to. Neko to nikad ne doživi a neko neprepozna trenutak i osobu. Samo napred i puno sreće Vam želimo...

    Odgovori
  2. U pravu si devojko! I ja sam se udala sa 24,oboje zavrsili veoma teske fakultete, godinu dana nakon udaje dobili i 1. dete. Danas, sa 38 vidim da je to bila prava odluka, mi kupili nekoliko luksuznih nekretnina, 5.dete na putu, volimo se jos vise nego na pocetku...a nasi drugari koji su govorili poput tvojih cesto ne mogu da dobiju decu prirodnim putem, grcaju u kreditima jer su trosili na uzitke, ljubomorni su kako smo uspeli da organizujemo zivot...ne svi, ali mnogi. Napred draga,ako je on pravi gradite zivot dok ste u naponu snage!

    Odgovori
  3. Curo, apsolutno je tvoje razmišljanje na mestu. Ne grešiš uopšte. Samo napred. Problem je što mi danas imamo generacije koje su previše razmažene, hedonistički nastrojene, vaspitane u duhu princeza i prinčeva koji "moraju da se provedu" i kako ti lepo reče žive u "Seksu i gradu", kao jedna od one četri nesrećnice... Izaberi sebi život, proživi ga uz svog izabranika, nakon toga razmišljajte o deci. Pošto sam stariji od tebe nemojte mnogo to razvlačiti, jer lično iskustvo, kao i iskustvo mnogih mojih prijatelja koji počnu razmišljati o deci u 30-tim se na kraju svede na vantelesnu potporu koja je već lutrija... Po nekoj statistici samo 30% uspe... Ja jesam u tih 30% na moju sreću, ali znaj da je meni sada mnogo teže gajiti decu u 40-tim, nego što će tebi biti u 20-tim. Veruj mi kao neko životno iskusniji, na kraju podvučeš crtu i shvatiš da su deca vrhunska smisao tvog života. Svako dobro i tebi i tvom izabraniku.

    Odgovori

Ostavite komentar