Svi ljubitelji filma “Maratonci trče počasni krug” odlično pamte i pesmu “Svi vi što maštate o sreći”, koja ide tokom projekcije prvog ton filma.
Ipak, mnogima nije poznato to da je čuvenu numeru izveo Milan Timotić Bata, po čijem životu bi mogao da se piše filmski scenario.
Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs
Rođen je u Šapcu, a kada je bio mali preležao je šarlah, zbog čega su svi bili ubeđeni u to da će ostati nem jer dugo nakon toga nije mogao da govori.
Ipak, to se nije dogodilo, a kako se pričalo, kada je progovorio – propevao je.
U Beograd je otišao na studije prava, ali nije se zadovoljavao poslom opštinskog službenika, već je želeo da gradi pevačku karijeru. To je i uradio i najpre je nastupao na amaterskim koncertima, da bi kasnije postao stalni član Kraljevske opere.
Prvu gramofonsku ploču snimio je 1927. godine i u to vreme je bio jedan od najpopularnijih pevača na prostorima tadašnje Kraljevine Jugoslavije.
U vremenu do Drugog svetskog rata živeo je i radio u Beogradu, a nastupao je čak i u Bečkoj operi.
Neposredno pred okupaciju pojavio se i u crno belom ton filmu “Priča jednog grada”, koji je sniman 1941. godine u Beogradu. Ono što je zanimljivo jeste to da ovaj film traje samo devet minuta i u njemu je prikazan život Beograda u jednom danu.
U jednom trenutku pojavljuje se kadar u kom Bata peva pesmu “Svi vi što maštate o sreći” koja je popularnost stekla u “Maratoncima”.
Naročito je interesantno to da je ovaj film režirao Jevrejin Maks Kalmić, koga su Nemci streljali iste te godine.
Milan je Drugi svetski rat dočekao služeći vojni rok u Bijeljini, dok je za vreme rata boravio i u Užicu i Valjevu.
U jednom trenutku se vratio u Beograd i radio u operi, ali nakon oslobođenja nailazi na probleme.
Kako je bio protivnik Titovog režima i pristalica ravnogorskog pokreta, nove vlasti su ga osudile na smrt, te je zbog toga morao zauvek da napusti Srbiju.
Tako je jedno vreme proveo u Salcburgu, gde je snimio dva filma, nakon toga u Beču, da bi se konačno nastanio u Čikagu.
Tamo su ga dobro prihvatili, n jegov talenat bio je prepoznat i ubrzo je priređivao brojne koncerte širom Amerike.
Pevao je razne pesme, od operskih arija do narodnih pesama, zbog čega ga je volela publika svih generacija.
Bio je oženjen 25 godina mlađom pijanistkinjom Džoan Kornel, sa kojom je u skladnom braku proveo čitav život.
Umro je 13. novembra 1988. godine u Čikagu, u 81. godini života.







Komentari (0)