Danas slavimo Svetog Atanasija Velikog: Zaštite DOM od nesreće, ove legende su istinite

Doprineo je učvršćivanju pravoslavlja a naročito pisanjem Simbola vere koji je na Saboru i usvojen.

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: YOUTUBE/SCREENSHOT/ДУХОВНИК БИБЛИОТЕКА

SPC i vernici danas slave Svetog Atanasija Velikog, kog su tokom čitavog života proganjali jeretici. Malo je svetitelja koji su tako bezobzirno klevetani i tako zločinački gonjeni kao Sveti Atanasije.

Sveti Atanasije Veliki, arhiepiskop aleksandrijski rođen je u Aleksandriji 296. godine i već od detinjstva bio je naklonjen duhovnosti. Kao đakon arhiepiskopa Aleksandra, bio je na Prvom vaseljenskom saboru u Nikeji gde se proslavio svojom učenošću.

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs

Doprineo je učvršćivanju pravoslavlja a naročito pisanjem Simbola vere koji je na Saboru i usvojen.

Posle Aleksandrove smrti izabran je za arhiepiskopa aleksandrijskog i u tom zvanju, sa manjim prekidima, ostao više od 40 godina.

Svetog Atanasija su tokom čitavog života proganjali jeretici. Progonili su ga carevi Konstancije, Julijan i Valent, jeretik Arije i njegovi sledbenici, episkop Jevsevije nikomidijski i mnogi drugi. Bio je prinuđen da se krije svuda: u bunaru, u grobu, u pustinji, po kućama, a dva puta je bežao i u Rim.

STAJU VODENICE
U nekim krajevima Srbije, Svetog Atanasija slave vodeničari koji veruju da na današnji dan đavoli vrebaju u virovima, pa ni vodenice danas neće dobro da rade. 

Od 47 godina episkopovanja, više od 15 je proveo u progonstvima i zatvorima. Lrijanci i melitijani su njegov izbor za episkopa dočekali sa neprijateljstvom i klevetama. Evsevijani su u njemu videli glavnu smetnju za svoja popustljiva stremljenja. Na saboru u Tiru 335. godine sveti Atanasije je opovrgao sve optužbe kojima su ga opterećivali, piše u delu “Istočni Oci 4. veka”, koje je izdao Hilandar.

Atanasije je u Triru dočekan sa ljubavlju i poštovanjem. Za kratko vreme njegov uticaj se u gradu silno osetio u crkvenim krugovima. Njegovo ime se kasnije dugo čuvalo u pobožnoj uspomeni. Posle Konstantinove smrti 337. godine, sveti Atanasije je, zajedno sa mnoštvom drugih prognanika, dobio razrešenje da se vrati na svoju katedru. Narod ga je dočekao sa likovanjem.

Međutim, odmah su započele nove spletke neprijatelja. Evsevijani su ga optužili da se nezakonito vratio na katedru, bez saborskog opoziva svrgavanja na Tirskom saboru. Na njegovo mesto je bio upućen arijanski prezviter Pist, koga je za episkopa rukopoložio arijanac Sekund Ptolemaidski.

Bez obzira na jednodušnu zaštitu koju je doživeo na Aleksandrijskom saboru 339. godine, sveti Atanasije je ponovo svrgnut Antiohijskim saborom iz 340. godine. Na aleksandrijsku katedru je bio postavljen Grigorije Kapadokijac. On je u Aleksandriju upao sa vojnom silom i uz krvoproliće zauzimao hramove.

Sveti Atanasije je smatrao pametnim da se udalji iz Egipta. On se uputio u Rim, gde je na pomesnom saboru bio opravdan od kleveta i primljen u opštenje. Papa Julije ga je lično zaštitio. U Rimu su se oko Atanasija sabrali revnitelji monaških podviga, privučeni slavom egipatskih pustinjaka.

Tokom 343. godine sveti Atanasije je bio na saboru u Serdici, a 345. godine ga je Konstancije pozvao da se vrati u Egipat. On se u Aleksandriju vraća 346. godine. Sredinom pedesetih godina ponovo su se obnovile arijanske smutnje. Pod pritiskom imperatora Atanasije je ponovo svrgnut na saborima u Arlu (353. g.) i u Milanu (355. g.).

Početkom 356. godine u Aleksandriju je poslan vojskovođa Sirijan sa nalogom da uhapsi Atanasija. On se udaljio i sakrio u pustinju. Aleksandrijsku katedru je zauzeo novi episkop Georgije, a pravoslavni se podvrgoše žestokom progonu. Za izvesno vreme Aleksandrija je postala arijanski centar.

U njoj svoju propoved započinju Aecije i Evnomije. Za to vreme sveti Atanasije se skrivao u pustinji, među otšelnicima, u potpunoj samoći. Tada on piše i razašilje svoja glavna izobličavajuća i zaštitna dela. Njega su stalno tražili, ali bez uspeha. Iz ovog dobrovoljnog zatvora on se mogao vratiti tek za vreme Julijana, 361. godine.

ŠTA KAŽE LEGENDA
Na jugu Srbije do danas je živi legenda a o tome kako je đavo iskušavao Svetog Atanasija prerušivši se u najlepšu devojku koja ga je mamila da se odrekne Boga i pridruži joj se u obožavanju nečastivog. Sveti Atanasije je prozreo ovu prevaru i zamolio devojku da mu pokaže đavoljsku moć tako što će uskočiti u mali ćup. Ona je to učinila, a monah je odmah zatvorio posudu i bacio je u more. Legenda kaže da je ćup godinama plutao, sve dok ga nisu pronašli ribari koji su ga otvorili. Stari kažu da čim zagrmi, đavo pomisli da to ide Sveti Atanasije, uplaši se i odmah uskače u posude. Zato je važno da se na današnji dan svi sudovi drže čvrsto zatvoreni.



Izvor: Mondo

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar