Možda je puno ime ove osamnaestogodišnjakinje dovoljan uvod, Bili (po pokojnom dedi Vilijamu) Ajliš (po irskim sijamskim blizancima) Pirat (po nadimku kog joj je brat dodelio po rođenju) O Konel (prezime roditelja).
Ako ime zaista utiče na sudbinu onog ko ga nosi, onda je Bili osuđena da bude, jednom rečju – ekcentrik.
.@billieeilish is our March cover star!
For this issue, Vogue commissioned 3 unique covers—all starring @billieeilish—from 3 different photographers. Read the full profile: https://t.co/wLrDGAEcHq pic.twitter.com/BhcVCebVyT
— Vogue Magazine (@voguemagazine) February 3, 2020
U intervjuu za martovski Vog časopis na čijoj je naslovnici, Bili se brani od mišljenja javnog mnenja, koje je uzgred rečeno obožava.
“Svo ovo vreme dobijam jednu te istu rečenicu, ja kršim pravila, ja sam anti-pop, ili štagod. Laska mi što ljudi to misle ali gde? Koja pravila sam prekršila? Pravila o stvaranju klasičnog popa i oblačenja kao ženstvena žena?”
Neizrečena pravila koja krši, su ista ona koja uskraćuju slobodu mladima, obećavaju im svet ali daju i uputstvo za upotrebu života.
Njen izražaj je mračan, proslavlja se sa 13 pevajući o gorućim gradovima i režira spotove pune morbidne grafike – palih anđela, crnih suza, igala zabodenih u leđa, cigareta koje joj se gase o lice.
Njene pesme nikada nisu striktno autobiografske, one ne lažu već pričaju priču.
Iako je otvoreno govorila o depresiji, tvrdi da ona nikada nije uticala na mrak njene muzike.
Kao tipična tinejdžerka patila je zbog svoje visine i stine građe, prevelikih grudi i svega što je udaljavalo od tipičnog manekenskog izgleda.
Prošlog meseca Bili je postaje prva žena koja odnosi sva četiri glavna Gremija, i to obučena za rejv.
Njen arsenal sportske opreme za sve prilike počinje kao taktika sakrivanja i skretanja pažnje sa tela u kom se ne oseća prijatno.
U prošlogodišnjoj kampanji za Kelvin Klajn marku donjeg veša, pozira potpuno obučena uz reči: “Niko ne može da ima svoje mišljenje jer nije video šta je ispod”.
Repertoar neonskih boja, na čelu sa omiljenom otrovno zelenom, obilje haotičnih printova i monogram-manije, primer su vraćanja moći stajlingu rođenom iz straha.
Njena odluka da oblači isključivo oversajzd garderobu je lična, ali se izvađena iz konteksta pretvara u ekstremnu osudu ženstvenosti kao vulgarnosti, koju ona ne podržava.
Jednostavno svoja i kul, gazi normative bez truda, neimpresionirana masovnom kulturom i konvencionalnim viđenjem glamura.
Na neki način Bili je proizvod medija, anti- svega što se servira, anti – lažnih obećanja autentičnosti, anti – masovnog stanja svesti, neko ko je nepogrešivo svoj.
J. Babić
Komentari (0)