“Na zimu ću šetati ulicom moga oca”: Ćerka Blagoja Jovovića srećna zbog odluke Skupštine grada Beograda

Svu ljubav prema Srbima, kako kaže njegova ćerka, na mnogo načina Blagoje Jovović je preneo i na svoje četvoro dece

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto/Privatna arhiva/Fejsbuk

Sa radošću i zadovoljstvom prihvatamo vest da je ulica u Beogradu dobila ime po našem dragom Blagoju.
Beograd je srce srpskog naroda i lepo je što glavni grad ne zaboravlja velike sinove našeg naroda. To je trenutak velikog ponosa za nas, njegovu porodicu, a verujem i za sve Srbe koji žive u Argentini. Zahvalni smo svima koji su u tome učestvovali, a posebno zameniku gradonačelnika, gospodinu Goranu Vesiću koji je bio inicijator te ideje.

Ovo je, za Novosti, kazala Karina, ćerka Blagoja Jovovića, nakon što smo je obavestili da je Skupština grada Beograda na jučerašnjoj sednici odlučila da Zagorska ulica u Zemunu ubuduće nosi ime njenog oca. Sa gotovo vidljivim emocijama u glasu, na besprekornom srpskom jeziku, rekla nam je i da su njena majka, brat i dve sestre verovali da će se to jednog dana desiti.

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs

“Ako se granice Argentine, zatvorene zbog pandemije, otvore, planiramo da, već krajem decembra, dođemo u Srbiju i Crnu Goru. Sa radošću ćemo zajedno da se prošetamo ulicom Blagoja Jovovića.”

Ispričala nam je i da su njegova deca oduvek znala za očevu duboku ljubav prema svom srpskom narodu, ali da su za njegove pucnje u Antu Pavelića saznali 1998, kada i svi drugi:

“Posle poslednje posete, svom rodnom gradu Danilovgradu i naravno manastiru Ostrog, 1998. godine, susreo se sa mitropolitom Amfilohijem koji mu je i posavetovao da o tome i javno progovori. Eto tada smo i mi saznali za njegov herojski čin i bili smo ponosni što je to uradio naš otac. Razumeli smo razloge zbog kojih nije pričao sa nama o pucnjima u Pavelića 1957. Želeo je da nas sačuva od nečega što mi u mladom uzrastu ne bismo mogli da razumemo.”

Iz očeve priče, kaže Karina Jovović, saznali su i za žrtve Jasenovca:

“Znamo za više od milion žrtava Srba, Jevreja i Roma, za najstrašnije tehnike mučenja i ubistava koje čovečanstvo nije dotad videlo. Čak i nemački nacisti su bili užasnuti tim zločinima i to mnogo govori. To saznanje o užasu koji je preživeo njegov narod navelo je našeg oca na taj čin. Bio je svestan da je i njegov život u opasnosti ali nije odustao i bio je spreman da položi svoj život za svoje bližnje i za pravdu. A nema veće ljubavi nego kada neko položi svoj život na oltar otadžbine i svog naroda. Bio je nadahnut podvigom velikih heroja našeg naroda Miloša Obilića, Gavrila Principa…”

Njen otac je, kaže naša sagovornica, neumorno i svakog dana govorio o srpskom narodu:

“Malo puta smo videli tako veliku ljubav. On je bio čovek sa dubokim osećajem patriotizma, poštovanja običaja i tradicije Bjelopavlića, čežnje za rodnim Danilovgradom i Kosićem, sećanjima na reku Zetu, na jela koja nam je često pripremao… Na osnovu tih sećanja i zapisa našeg oca, sa sestrom Marijom pripremamo knjigu koja će uskoro ugledati svetlost dana.”

Svu ljubav prema Srbima, kako kaže, na mnogo načina Blagoje Jovović je preneo i na svoje četvoro dece.

Foto/Privatna arhiva/Fejsbuk

“Svi smo kršteni u našoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Moja sestra Marija piše rodoljubive pesme, nadahnute i delom našeg oca. Trudim se da ih prevedem na srpski jezik. Član sam udruženja prevodilaca Argentine i prevodim sa srpskog na španski i engleski.”

Studirala u Novom Sadu

Srpski kao strani jezik studirala sam na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, odakle nosim prelepe uspomene – rekla nam je Karina. – Srpski jezik sam izučavala i na fakultetu u Nikšiću. Bilo mi je važno da ga dobro znam. Zbog toga sam odlučila da studiram u Srbiji i Crnoj Gori. Ljubav prema ocu bila je razlog za moju odluku.

Usvojena odluka o preimenovanju

Posle burne rasprave juče je na sednici Skupštine grada Beograda usvojena odluka da Zagorska ulica u Zemunu ponese ime Blagoja Jovovića, koji je 1957. godine u Argentini pucao u Antu Pavelića, ozloglašenog vođu NDH. Ovaj predlog podneo je, u svojstvu građanina, zamenik gradonačelnika Goran Vesić i za govornicom je vrlo srčano obrazložio inicijativu.

Objašnjavajući da je sada krajnje vreme da se Jovoviću oda priznanje za herojski čin, jer je sproveo pravdu, Vesić je pročitao i pismo zahvalnosti koje mu je uputila Jovovićeva porodica:

“Nakon 20 godina od smrti Blagoja Jovovića, ovaj vaš predlog njega uzdiže, njegovo ime, na nivo velikih srpskih junaka. Njegov primer je svedočanstvo prema otadžbini, crkvi, koji su mu usadili njegovi preci.”

Vesić se osvrnuo na kritiku istoričarke Dubravke Stojanović o dodeljivanju naziva ulice, a na kraju izlaganja odbornicima je pokazao plavo-beli dres na kome je pisalo “Jovović 57″, navodeći da je reč o najprodavanijoj majici poslednjih dana u Beogradu.”

Rasprava se rasplamsala nakon što je odbornik Rade Veljanovski iz Građanskog demokratskog foruma za govornicom kazao da promena naziva Zagorske ulice može da se protumači kao izražavanje neprijateljstva.

“Zaboravljamo da u Zemunu žive ljudi hrvatske nacionalnosti, a to su naši građani”, rekao je Veljanovski.

Odbornici vladajuće većine uključili su se u odbranu opravdanosti ove odluke. Odgovarajući svima koji tvrde da je Jovović uzeo pravdu u svoje ruke, oni su podsetili da je Paveliću dva puta dosuđena smrtna kazna. On ga je samo pronašao i presudu izvršio.



Izvor: Novosti

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar