Verovatno vam je, tokom poseta muzeja ili galerija, u nekom momentu zapala za oko neka od skulptura muškaraca sa savršenim torzom, mišićavim rukama i nogama i idealnom figurom… i najverovatnije malim penisom. Sigurno ste se zapitali zašto vajarske tvorevine antičke umetnosti “krasi” nesrazmerno mali polni organ. Razlog je zanimljiviji nego što naslućujete!
Tajnu kalsičnih umetnika otkriva knjiga “Kako govoriti o istoriji umetnosti” u kojoj se ukazuje da u drevnim vremenima veliko nije uvek označavalo i bolje.
“Za većinu ljudi, u to vreme, veliki penis je bio povezan sa glupim, pohotnim i ružnim čovekom. Idealan Grk je mudar i autoritativan, i pre svega racionalan. On može često da ima seks, ali to nije povezano sa veličinom penisa. Ne tako veliki penisi su im omogućavali da ostanu “hladne glave”, i vođeni zdravom logikom”, objašnjava istoričarka umetnosti Elen Oredson.
Međutim, ne dele sve kolege njeno mišljenje u celosti.
“Stari Grci su male penise koji nisu u erekciji povezivali sa umerenošću, što je bila jedna od ključnih vrlina tadašnjeg doba kada se govori o muškosti”, tvrdi profesor klasične umetnosti na Harvardu i Kolumbiji, Endru Lir.
(Ne)sveto papsko trojstvo
Tokom uspona renesanse nago muško telo predstavljalo je oličenje devize “Bog je stvorio čoveka po svom liku”. Tokom ranog XV veka Vatikan je bio pleplavljen statuama koje su muško telo pokazivale u svoj svojoj prirodnoj lepoti. Međutim, usledio je period reformacije crkve, a tokom njega ističu se trojica papa koji ostavili dubok, i nažalost neizbrisiv trag na svetsku umetnost. Papa Inoćentije X naredio je da se penisi prekriju “smokvinim listom”, koji su najčešće pravili od bronze. Njegovu ideju nastavio je papa Klement VIII, koji je prvo naredio da se dletom i čekićem penisi odstrane, a potom prekriju, da bi tačknu na sudbine muškosti statua u Vatikanu stavio papa Pije IX – naredivši da se sve preostale statue na kojima se polni organ jasno vidi – u potpunosti unište.
“Mali muški polni organi su uglavnom prikazani na statuama koje predstavljaju heroje, bogove i sportiste, dok su veliki penisi u erekciji krasili statue demone poput satira (poluljudi-poluživotinje velike požude i strasti s sklonošću prema akoholizmu). Stariji muškarci čija je snaga utihnula su takođe često prikazivani sa velikim penisima”, dodaje Lir.
Postoji nekoliko teorija zašto se ideal malog penisa tokom vekova pretvorio u ideal velikog penisa. Endru Lir sugeriše da je to možda zbog uspona porno industrije ili zbog ideološkog pritiska modernog vremena koji insistira na velikim penisima. To je isti pritisak sa kojim se suočavaju i žene i zbog čega se stide svog tela. On ističe da je u oba drušva ideja o idealnoj i poželjnoj veličini penisa u totalnom raskoraku sa realnošću i estetikom.
“Suprotno popularnom modernom mitu, ne postoje dokazi da je veličina penisa u korelaciji sa seksualnim zadovoljstvom. Kada se govori o antičkoj ideologiji, ne postoji ni dokaz da je mali penis znak umerenosti i racionalnosti. Grči muškarci su neprestano viđali jedni druge obnažene, tako da su sigurno bilo svesni da nema svaki umeran muškara mali penis, niti je svaka kukavica i pijanica natprosečno obdarena”, zaključuje Lir.
Tokom hiljada godina etičke i estetičke norme menjale su se u bezbroj navrata, ali kada je u pitanju idealna veličina penisa – društvo je jednostavno zamenilo jednu neosnovanu teoriju drugom.
Od Pobednika do “gubitnika”
Ni jedna od najčuvenijih skulptura Ivana Meštrovića nije ostala imuna na klasičarsku normu prikazivanja muškosti. Zanimljivo je da je Meštrovićev Pobednik, napravljen 1928. godine, u čast 10 godina probijanja Solunskog fronta – prvenstveno predviđen da bude postavljen na Terazijama. Međutim, javnost predvođena istaknutim gradskim damama jasno je izrazila nezadovoljstvo sa idejom da obnaženi simbol bude smešten u gradskom centru. Nakon duge rasprave odlučeno je da nova lokacija bude Gornji grad tvrđave Kalemegdan. Ni to nije bilo dovoljno za gradske dame – koje su potom izdejstvovale da Pobednik bude okrenut ka Zemunu.
Komentari (0)