Malo je lekara koji su svoju teoriju o dugovečnosti dokazali sopstvenim životom, onako kako je to učinio dr Šigeaki Hinohara. Rođen 1911. u Japanu, ovaj lekar je umro 2017. u 105. godini, a do samo nekoliko meseci pre smrti primao je pacijente, držao predavanja i radio i do 18 sati dnevno. Bio je počasni predsednik bolnice Svetog Luke u Tokiju, a njegova knjiga “Living Long, Living Good” ponudila je smernice koje su pomogle da Japan postane svetski lider u dugovečnosti.
Ono što je Hinoharu izdvajalo od drugih zagovornika “zdravog života”, jeste njegovo uverenje da dijeta i vežbanje nisu ni približno najvažniji faktori. Po njemu, starenje je najviše određeno onim što je nazivao tihim, svakodnevnim signalima koje šaljemo telu, a koji nemaju nikakve veze sa teretanom ili kuhinjom.
“Nema potrebe za penzijom”
“Nema potrebe ikada ići u penziju, a ako se to mora, trebalo bi da bude mnogo kasnije od 65. godine”, izjavio je 2009. za Japan Times.
Sam je to i dokazao,zadržao je poslovni kalendar sa slobodnim terminima za narednih pet godina, čak i u poznoj starosti. Prema svedočenju njegove bliske saradnice, novinarke Judit Kavaguči, verovao je da je život pre svega u doprinosu drugima, što ga je terealo da svakog jutra ustane rano i uradi nešto korisno za ljude oko sebe,a upravo je to, po njenim rečima, ono što ga je držalo u životu.
Devet tihih ubica mladolikosti
Ono što je Hinohara intuitivno prepoznao, savremena nauka danas potvrđuje merljivim podacima. Reč je o devet svakodnevnih obrazaca koji, ponavljani iz dana u dan, ubrzavaju biološko starenje:
Izolacija – usamljenost podiže nivo upale u organizmu
Neaktivnost – telo počinje da propada čim prestane da se kreće
Ogorčenost – hronična gorčina drži organizam zaglavljenim u stanju stresa
Odsustvo svrhe – razlog da se ujutru ustane iz kreveta deluje zaštitnički
Stalna prestimulisanost – nervni sistem nikada ne dobija priliku da se odmori
Gubitak radoznalosti – onog trenutka kada prestanemo da učimo, starimo brže
Kruta rutina, nedostatak dnevne svetlosti i odsustvo radosti – tihi faktori koje niko ne broji
Šta kaže nauka o usamljenosti i upali
Ovo nije samo intuicija ostarelog lekara. Prema podacima Nacionalnog instituta za starenje (NIA) u SAD, biologija usamljenosti može da ubrza stvaranje plaka u arterijama, pomogne rastu i širenju kancerskih ćelija i podstakne upalu u mozgu koja vodi ka Alchajmerovoj bolesti, dok usamljeni ljudi često imaju oslabljene imune ćelije koje teže odbijaju viruse. Isti izvor navodi i suprotnu stranu medalje: istraživanja pokazuju da osećaj misije i svrhe u životu vodi ka zdravijim imunim ćelijama, a pomaganje drugima, kroz brigu o njima ili volontiranje takođe smanjuje osećaj usamljenosti.
Slično potvrđuju i podaci iz studije sprovedene na starijim osobama u Bronksu,viši nivo usamljenosti, kako trajne tako i one izmerene iz dana u dan,povezani su sa povišenim nivoom C-reaktivnog proteina — markera sistemske upale u organizmu. Naučnici objašnjavaju i mehanizam koji stoji iza toga-hronični psihološki stres poput usamljenosti povezan je sa poremećajem u radi hipotalamo-hipofizno-adrenalne osovine, aktivacijom simpatičkog nervnog sistema i smanjenom aktivnošću vagusnog nerva.
Pokret i radoznalost
Hinoharinina praksa nudi konkretne primere kako se ovi principi mogu primeniti. Nikada nije koristio lift, uvek je preskakao po dve stepenice odjednom, kako bi aktivirao mišiće, a svoje kofere nosio je sam. Verovao je u praksu poznatu kao “hara hachi bu” — prestanak jela kada je stomak pun 80 odsto, praksu rasprostranjenu na Okinavi, jednom od regiona sa najvećom dugovečnošću na svetu.
Kada je reč o radoznalosti i “igri” kao leku protiv starenja, Hinohara je isticao da odrasli treba manje da brinu o savršenoj ishrani ili dovoljno sna, a više da se zabavljaju,baš kao što deca, kada uživaju u igri, često zaborave da jedu ili spavaju.
Poruka za kraj
Hinoharina životna filozofija, potkrepljena i savremenim naučnim nalazima, svodi se na jednu jednostavnu poruku: telo ne reaguje samo na broj godina upisanih u ličnoj karti, već na način na koji svakog dana biramo da živimo. Veza sa drugim ljudima, osećaj smisla, radoznalost i kretanje nisu kozmetički dodaci zdravom životu — oni su, prema svemu sudeći, njegova osnova.







Komentari (0)