Kada sutra u Galeriji Korto instituta za umetnost u Londonu bude otvorena nova izložba „Od Goje do impresionizma. Remek-dela iz kolekcije Oskara Rajnharta” među eksponatima će biti i jedan raritet. Portret misteriozne žene, otkriven slučajno, bio je skriven više od jednog veka ispod jedne od prvih slika iz čuvenog plavog perioda Pabla Pikasa – Portreta Matea Fernandeza de Sota iz 1901. godine (Portrait of Mateu Fernández de Soto).
Cela storija opsežno je ispričana na sajtu Korto instituta, gde je navedeno kako su konzervatori te kuće koristeći specijalnu tehnologiju snimanja prvi put ispitali delo i šta su u toku tog procesa pronašli.
Ceo postupak sproveden je u saradnji sa Kolekcijom Oskara Reinharta iz Švajcarske, a rendgenski i snimci nastalih posredstvom infracrvenih zraka omogućili su da se vidi šta se nalazi ispod portreta koji prikazuje Pikasovog prijatelja i španskog vajara. Analiza slike, kako je navedeno, otkrila je da je ona igrala važnu ulogu u ključnoj fazi stilskog razvoja mladog Pikasa, u vreme kada se udaljavao od živopisnih impresionističkih dela i kretao ka izrazito melanholičnijem umetničkom stilu koji je postao odlučujuća faza njegove karijere poznata kao njegov „Plavi period”.
Stručnjaci Korto instituta podsećaju da je devetnaestogodišnji Pikaso stigao u Pariz iz Španije u maju 1901. godine zarad svoje prve izložbe u tom gradu koja je u junu otvorena u galeriji trgovca modernom umetnošću Amboaza Volara. Pikaso je tim povodom napravio niz slika u impresionističkom stilu, sa živim i jarkim bojama, ali je „s jeseni 1901. godine, kada je naslikao Portret Matea Fernandeza de Sota, Pikaso počeo da menja svoj umetnički stil postupkom koji je bio kontemplativniji i mračniji, obojen plavim tonovima”.
Poznato je da je pomenuti „Plavi period” delom inspirisan samoubistvom Pikasovog dobrog prijatelja Karlosa Kasagemasa ranije te godine, a Pikaso se preselio u životni prostor pokojnog prijatelja i tamo imao atelje. Upravo je Mateo stigao u grad na jesen 1901. godine i boravio je u ovom ateljeu sa Pikasom gde je nastao ovaj portret. Kako je istaknuto, slika na zidu u pozadini portreta De Sota je jedna od Pikasovih poznatih slika koja prikazuje sahranu Kasamegasa.
Konzervatori su naveli da je slika žene verovatno nastala samo nekoliko meseci pre nastanka prikaza De Sota.
„Jasno se vidi oblik njene glave, zakrivljena ramena i prsti. Nosi prepoznatljivu šinjon frizuru, modernu u Parizu u to vreme i liči na nekoliko prikaza žena koje sede a koje je Pikaso napravio te godine, kao što su ‘Žena koja pije apsint’ (Ermitaž, Sankt Peterburg) i ‘Žena sa prekrštenim rukama’ (Kunstmuseum, Bazel). Takođe postoje dokazi o još jednoj glavi na još nižem nivou na slici, što sugeriše da je to bilo mnogo puta prerađeno platno. Možda je to bila i figura naslikana u njegovom ranijem impresionističkom stilu, slična slici žene u svetlucavim bojama koja se zove ‘Čekanje’ (Pikasov muzej, Barselona)”, može se pročitati u saopštenju.
Dalja istraživanja slike i detaljna analiza mogli bi otkriti više o misterioznoj ženi, ali nije sigurno da će njen identitet moći da se utvrdi.
„Pikaso je često ponovo koristio svoja platna u to vreme jer nije imao mnogo novca. Međutim, on je takođe slikao jedno delo preko drugog, odupirući se beljenju starih slika u korist slikanja nove figure direktno preko prethodne. Kao da je portret De Sota izrastao iz figure žene ispod dok je jedan stil ustupao mesto drugom”, ističe se u saopštenju.
Kerstin Rihter, direktorka Kolekcije Oskara Rajnharta ovim povodom je rekla:
„Ovo je zaista slika velike složenosti, koja godinama malo-pomalo otkriva svoje tajne. Kada ju je Oskar Rajnhart nabavio 1935. godine, jednostavno se smatralo da je to portret nepoznatog drvorezbara. Sada ne samo da znamo prikazanu ličnost, njegov značaj u Pikasovom životu nakon smrti njegovog najbližeg prijatelja, već možemo i da vizuelizujemo proces umetničkog razvoja mladog slikara sloj po sloj.”
Barnabi Rajt, zamenik direktora Galerije Korto je izjavio da rendgenski snimci sugerišu da je Pikaso preradio ovo platno možda čak tri ili četiri puta, delom zato što nije mogao lako da priušti kupovinu novih materijala, ali i zato što je „jasno da je uživao u procesu pretvaranja jedne slike u drugu”.
„Dugo smo sumnjali da se iza portreta De Sota nalazi još jedna slika, jer je površina dela imala naznake i teksture nečega ispod. Sada znamo da je to figura žene. Možete čak početi da razaznajete njeno obličje samo gledajući sliku golim okom. Pikasov način rada u kojem transformiše jednu sliku u drugu i stilski menja oblike postao je definišuća karakteristika njegove umetnosti što mu je pomoglo da postane jedna od gigantskih figura istorije umetnosti. Sve to počinje ovakvom slikom”, zaključio je on. .
Komentari (0)