“Gde vam je sad Putin?” Srpske kamiondžije prolaze kroz PAKAO zbog Ukrajine, svaki izlazak RIZIČAN (FOTO)

Kada su zadržani na granici, svi vozači "teretnjaka" dobili su kratko obaveštenje da ostaju zbog krijumčarenja

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: Privatna arhiva

Pet dana je prošlo. Niko nam ništa ne govori, ćutimo i čekamo. Nemamo gde da se okupamo, ve-ce nam je bila livada. Sada je rizik izaći iz kamiona. Nekima su kontrolisali telefone, iz straha smo obrisali sve slike koje smo napravili ovih dana. Ovo je jaka psihološka borba i bojim se posledica ako ovde ostanemo još koji dan. Ovako za Objektiv priča Vladimir Belić iz Čačka, koji se od prvog dana oružanog sukoba u Ukrajini nalazi u terminalu na granici Jagodin na ulazu u Poljsku.

Tiho, promuklim glasom, kaže nam da vreme prolazi, hrane i vode polako ponestaje, a radnici na graničnom prelazu postaju sve drskiji.

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs

– Čekamo, a ne znamo ni šta čekamo kad nam niko ne daje informacije. Ako promolimo glavu da pitamo zašto smo zadržani, dobijemo opasku poput: “Pitaj Putina, obrati se Putinu, gde vam je sada Putin.” Zamenik načelnika graničnog prelaza uopšte nije prijatan, na svako naše pitanje uzvraća spominjanjem Rusa. Te političke konotacije mene ne zanimaju. Krenuo sam pošteno da odradim svoj posao, odlučio sam da krenem u Rusiju kada je bilo mirno stanje. Niko nije mogao da predvidi da će se ovako nešto desiti.

OGRANIČENO IM KRETANJE

Kada su zadržani na granici, svi vozači “teretnjaka” dobili su kratko obaveštenje da ostaju zbog krijumčarenja.

– Zadržavaju se kamioni iz Srbije, Belorusije i Rusije. Međutim, ubrzo je kružila informacija da je glavni problem teret, odnosno roba koju prevozimo. Ali ovde ima dosta kamiona koji su prazni, ali imaju ruske oznake, tako da je očigledno pravilo da pravila nema.

Vladimir ističe da je u kontaktu sa svojim kolegama koje se nalaze na granici između Rumunije i Ukrajine, a koji su, za razliku od njega, u svojim kamionima u koloni.

– Mi smo u terminalu i samim tim nam je maksimalno ograničeno kretanje i snabdevanje bilo čim. Vozaču je i te kako dobro poznat pojam čekanja i ne bežim od toga, ali ovaj način neizvesnosti kada čekaš, a ne znaš ni šta, ni koliko, jednostavno je težak.

Hrana koju su Vladimir i njegove kolege imali u svojim kamionima polako nestaje. Srećom, ima dobrih ljudi koji su se našli da pomognu.

– Evo baš ovog petog dana ostajemo bez hrane i vode, ali smo se čuli sa kolegom koji je oženjen Ukrajinkom. Oni se nalaze oko sedamdeset kilometara od nas, pa će nam doneti jelo i vodu. Ostalo nam ne treba, bitno je da nismo gladni i žedni. Nesreću svi podnose zajedno, pa su tako sa Vladimirom i vozači iz Rusije, Belorusije i Severne Makedonije sa kojima “deli teret”. Lakše je kad smo svi zajedno.

– Mi, vozači iz Srbije, imamo tradicionalno dobre odnose i sa Ukrajinom. Jednostavno, situacija je takva da smo se svi našli u istom košu i nadamo se da ćemo se izvući.

POZITIVNE MISLI I U TEŠKIM TRENUCIMA

Iako se nalaze u nezavidnom položaju, Vladimir kaže da je siguran da je Privredna komora Srbije uradila sve što je u njenoj moći, ali da je, nažalost, pomoć od ambasade mala.

– Nismo ostavljeni na cedilu, zaista tako mislim. I dok su bili mirnodopski uslovi, imali smo malu pomoć od ambasade. Ali ne krivim je, verujte. Osuđujem sistem koji je dozvolio da jedna država funkcioniše po principu ucena, otimačina i gde nema razlike između policije i mafije. Verovatno zato naša ambasada nije mogla ništa da uradi, ali moram priznati da ni druge ambasade nisu imale značajan uticaj. Iako se navikao na šoferski posao i na odsustvo od kuće od po nekoliko dana, ovaj Čačanin priznaje da mu nedostaje porodica.

– Zasad imamo internet konekciju koja je čas dobra, čas slaba, ali kad god mogu, čujem se sa familijom, prijateljima i poslodavcima. Svi su zabrinuti, naravno, ali zasad smo dobro. Preguraćemo mi ovo, verujem. Jedino me plaši taj manjak informacija iz dana u dan, jer to neznanje može dovesti do različitih depresivnih stanja, što je teže i gore nego samo nasilje. Mi ovde ne trpimo nasilje. Ali je u glavi teško. Verujte. Objektiv je juče kontaktirao sa ukrajinskim ambasadorom u Srbiji Oleksandrom Aleksandrovičem, ali on do zaključenja ovog broja nije prokomentarisao situaciju u kojoj su se našli srpski vozači kamiona.

Piše: Sanja Radovanović

OVU I DRUGE AKTUELNE PRIČE MOŽETE DA PROČITATE U ŠTAMPANOM IZDANJU ZA 2. MART

BONUS VIDEO: 

Izvor: Objektiv.rs

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar