Ksenija Vučić, poznata novinarka i prva supruga predsednika Srbije Aleksandra Vučića iznenada je večeras preminula u 56. godini u Beogradu.
Ksenijin poslednji intervju za Objektiv bio je “od A do Š”, u kome je istakla da je život prelepa iluzija da mi nešto odlučujemo i da je Bog hteo da mi letimo, dao bi nam krila.
Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs
Šta je još poznata novinarka tada rekla, pročitajte u tekstu ispod.
A – AVION, nesto što u meni u isto vreme budi i radost i strah. Radost zbog putovanja, a strah, užasan strah, od letenja; verovatno kao posledica rečenice koju sam čula još kao mala, ko zna od koga – “Da je Bog hteo da letimo dao bi nam krila”;
B – BRAT uvek sam pomalo zavidela onima koji imaju brata, da ih brani, da im pomaže, da ih voli kako samo brat ume…Zato sam svojoj ćerki rodila starijeg brata;
V – VRABAC, osim što ga vezujem za svoj grad, za mene ima i jedno posebno značenje;
G – GRAD, moj Beograd i u njemu jedan Dorćol u kome je rastao moj otac, u kome je upoznao moju majku, u kome sam i ja rodjena i rasla…;
D – DANILO, moj. Jedini;
DJ – DJEVREK, vruć djevrek, posut susamom iz obližnje prkare iz koje dopire miris hleba, pogačica i bureka sa mesom…;
E – EMISIJA, posao koji zaista volim;
Ž – ŽIVOT, na najgori mogući, ali i jedini mogući način, dva puta se uverila koliko je to kratka, nesigurna, a prelepa iluzija da mi nešto odlučujemo;
Z – ZVEZDA, crvena;
I – IZVINI, teška strana reč;
J – JAGODE SA ŠLAGOM, kada ih probam znam da dolazi leto;
K – KOŠAVA, ne volim, ali ne mogu da zamislim svoj grad bez nje;
L – LAŽ, jedina stvar koju zaista ne mogu da podnesem i protiv koje ne umem da se borim;
LJ – LJULJAŠKA, stara sa drvenim sedištem, negde na Kalemegdanu;
M – MILICA, moja. Jedina;
N – NADICA, moja. Jedina;
NJ – NJUŠKICA, jedna mala, vlažna, crna koja nas voli i uveseljava već pet godina;
O – OBRAZ, najskuplja reč;
P – PAPIR, najbolji izum svih vremena. Bez papira sam kao bez ruku, mašte, misli…i dalje pišem i crtam olovkom, ne volim kompjuter. Još uvek žalim što nisam postala crtač stripova;
R – REČ, moje osnovno sredstvo za rad. Najmekši pamuk ili najoštriji nož;
S – SRBISLAV, moj. Jedini;
T – TRAČ, uz laž ono što me obično ostavi bespomoćnom i svaki put zgranutom…;
Ć – ĆEIF, zato što često, baš zbog ćeifa…;
U – UMETNOST, smisao života;
F – FOLIRANTI, za izbegavanje;
H – HRABROST, nešto čemu težim, ne znam da li uspevam;
C – CIPELE, slabost, moja majka me zove “stonoga”;
Č – ČAJKOVSKI, moj prvi odlazak u pozorište, balet “Krcko Oraščić” i tada tek naznaka kasnije sasvim jasne spoznaje da ću se zaljubiti u klasičnu muziku;
DŽ – DŽEM od kajsija, na vrućem hlebu;
Š – ŠAPUTANJE, najnežniji i najintimniji vid komunikacije.
Podsetimo, Ksenija se novinarstvom bavila dugi niz godina. Pre nego što je počela da uređuje i vodi emisiju „Pravac“ na televiziji „Pink“ Ksenija Vučić je radila u časopisu „Srpska reč“, radiju „Fokus“ i televiziji „Studio B“. Radila je intervjue sa brojnim domaćim i stranim političarima.
BONUS VIDEO:







Tužno, a tako toplo! Kada Bog, ko zna zbog čega,odluči da uzme k sebi ovakve dobre i posebne ljude, ostajemo zatečeni...Njihovo nedostajanje zaboli i one koji su ih nisu znali lično, već sa ekrana i kroz pisanu reč...Laka joj zemlja i pokoj duši njenoj, a porodici puno saučešće!
Tužno. Drago mi je, da pored Milice i Danila stoji i Nevena. Ksenija je bila žena ispunjenog, nesvakidašnjeg života. Njenoj mami, razrednoj moga sina, njenoj deci, iskreno Saucesce. Naravno, i porodici Vučić.
Блиставо и болно, истовремено... И када смо се најмање надали, Господ је Ксенији подарио анђеоска крила... Ужаснула ме је вест о прераном одласку Ксеније Вучић на последњи, пут без повратка... Њен особен новинарски печат недостајаће свима нама, који смо је волели и поштовали... Најдубље саучешће њеној милој деци, њеној породици... Вечно сећање...