Prijatelji me uglavnom zovu Đole, neprijatelji me ne zovu: Balašević je uvek umeo sa rečima i da nasmeje

Balašević je pre tri dana primljen na Infektivnu kliniku gde se lečio od upale pluća.

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: E-Stock/Dragan Milovanov

Naš poznati kantautor Đorđe Balašević preminuo je danas u 67. godini, od posledica upale pluća.

Balašević je pre tri dana primljen na Infektivnu kliniku gde se lečio od upale pluća, ali na žalost preminuo je danas.

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs

U moru biografija koje možete pročitati o njemu, možda je najinteresantnija njegova poetična autoobiografija.

Prenosimo u celosti autobiografiju Đorđa Balaševića:

“Prijatelji me uglavnom zovu Đole…Neprijatelji me ne zovu. Ali ne zovem ni ja njih. Pa ko duže izdrži… Rođen sam 1953. godine (Bik) u Novom Sadu, u gradu kroz koji protiče Dunav. U Evropi formalno.

Išao sam u gimnaziju, ali nisam maturirao. Studirao sam geografiju, ali nisam diplomirao. Sve u svemu nije baš sjajno, ali je ipak korisnije nego da sam u međuvremenu doktorirao marksizam, kao neki moji ambiciozniji vršnjaci. Vojnu obavezu sam regulisao, u celosti, nisam osuđivan, ni krivično gonjen, i nisam bio član Saveza komunista. Nosilac sam najvećih društvenih priznanja, od kojih nemam ni najmanje lične koristi.

Ubrajaju me u prvih pet kantautora u našim zemljama, ali u našim zemljama ima taman toliko kantautora da, kako god okreneš, moraš biti među prvih, i jedinih pet”.

“Snimio sam deset singl i devet LP-ploča. Pozlatile se, dao Bog…Profesionalnih uspeha imao sam, hvala na pitanju, a jedan od tih, na samom domaku istorije, je i Poslednja jugoslovenska turneja u maju 1990. Poslednja jugoslovenska, ne moja…

Jedva čekam da vidim ko će sledeći “napuniti” Skoplje, Niš, Beograd, Sarajevo, Zagreb i Split, o istom trošku. Trenutno propuštam visinu.

Pred narodnjačkom najezdom, povukao sam se u utvrđene gradove. Živim, još uvek, u Novom Sadu, gde sam za sebe plaćam socijalno i penzijsko osiguranje. O porezu da i ne govorimo… Oženjen sam, sretno, devojkom po imenu Olivera, ponosan sam otac dve lepe devojčice. I gotovo… Oni koji su me zavoleli po muzičkoj liniji, znaju štošta o meni. Oni koji me do sad nisu zavoleli, i neće, bojim se…

Ni zbog ovog romana. Mog prvog, inače… Pardon… Prvog koji je duži od šest minuta…”, piše u knjizi “Tri posleratna druga”.

Đole je u međuvremenu postao otac jednog (ne više malog) dečaka, Alekse.

Luna Đogani je dobila ime po Balaševićevoj pesmi: Ostala uspomena na jednu od najtužnijih ljubavnih priča

Izvor: Objektiv.rs

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar