Zabranjen pristup ODRASLIMA: Zašto deca grade ŠATORE i zbog čega je to za njih DOBRO

Pustite ih da se razvijaju

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: Freepik/senivpetro

Deca vole da se igraju.

I konstantno smišljaju nove načine za to.

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs

Ali neke igre su, jednostavno, deo detinjstva.

David Sobel, profesor emeritus na odeljenju za obrazovanje na Univerzitetu Antiohija i autor knjige “Children’s Special Places: Exploring the Role of Forts, Dens, and Bush Houses in Middle Childhood”, kaže da su šatori oduvek bili deo detinjstva.

Deca počinju da grade zamkove i šatore u zatvorenom prostoru oko četvrte godine života, ustanovio je Sobel, a zatim sa 6 ili 7 godina počinju napolju da grade kućice na drveću, što je praksa koja se nastavlja i dalje.

Izgradnja utvrđenja, metaforički i fizički, održava rast dece kao pojedinaca, kaže Sobel: Oni stvaraju “dom daleko od kuće”, bez roditeljskog nadzora. Utvrđenja podstiču i kreativnost. Prema Sobelu, sva utvrđenja i šatori imaju zajedničke osobine: sami su ih napravili, tajne su i to niko ne vidi, a ti sve vidiš. Deca su u njemu sigurna – fizički i emocionalno. Šatori i utvrđenja su dečiji privatni i siguran svet. Tvrđave i šatori takođe podstiču igru, što je za decu korisno.

Kerol Stok Kranovic, učiteljica i autorka knjige “The Out-of-Sync-Child”, kaže da tvrđave pomažu deci da resetuju svoj mozak. Tama unutar šatora uklanja nadražaj koji im nije potreban i pojačava ono što im treba, kao što su fizička udobnost i samoća.

Hamburški psiholog Majkl Tiel tvrdi da dete, kroz ovu igru, nauči gomilu stvari. Dete se oslobađa urođenog straha od toga da ostane samo, jer ono, po Tielu, misli da najgore što može da mu se dogodi jeste to da ostane bespomoćno, samo i zaboravljeno. Skrivajući se u svom šatoru, ili utvrđenju, deca prerađuju taj strah i grade jednu vrstu nervnih nadražaja – hoću li biti pronađen?

“Deca se raduju onom trenutku kada će se srećno završiti njihov povratak u dnevnu, ili dečiju sobu. “Deca na taj način upoznaju značaj privatne sfere i proživljavaju celu paletu osećanja radosti, zabave i straha – pa roditelji to moraju da podrže”, savetuju psiholozi. Dakle, poštujmo prvo šatorsko pravilo: “Zabranjen pristup odraslima!” – i pustimo decu da se neometano igraju.

Izvor: Objektiv.rs, miss7

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar

Izdvojeno za vas