U svakodnevnom govoru često se dešava da se tuga i depresija stavljaju u isti koš, ali stručnjaci upozoravaju da su to dva potpuno različita stanja.
Tuga je prirodna emocija koju svi povremeno osećamo, dok je depresija ozbiljno medicinsko stanje koje može da utiče na celokupno funkcionisanje osobe. Problem nastaje kada se simptomi ne prepoznaju na vreme, pa se stanje pogrešno tumači kao prolazna faza.
Upravo zato psihijatri sve češće ukazuju na jasne razlike koje mogu da pomognu u ranom prepoznavanju. Razumevanje tih razlika može da bude ključno za pravovremenu pomoć i lečenje.

Kada tuga prelazi u nešto ozbiljnije
Kako objašnjava dr Ričard A. Fridman, profesor kliničke psihijatrije na Medicinskom fakultetu “Weill Cornell”, tuga je reakcija na konkretan događaj i obično traje kraće. Ona može da ima jasan uzrok – gubitak, razočaranje ili stresnu situaciju i vremenom se spontano povlači.
U redu je, pa čak i zdravo, osećati tugu zbog različitih životnih okolnosti poput:
– gubitka bliske osobe
– neispunjenih očekivanja
– problema na poslu
– loših odnosa
– finansijskih poteškoća
U tim situacijama, razgovor sa bliskim ljudima, boravak u prirodi ili druženje sa kućnim ljubimcima može da utiče na ublažavanje emocija i povratak ravnoteže.

Kako izgleda klinička depresija
Za razliku od tuge, depresija je sindrom koji može da utiče na više aspekata života odjednom. Pored osećaja tuge ili ravnodušnosti, ona često izaziva i fizičke i psihičke promene.
Simptomi koji se navode uključuju:
– nesanicu
– gubitak apetita i libida
– socijalno povlačenje
– nisku energiju
– osećaj beznađa
– suicidalne misli i postupke
Tužna osoba je nesrećna zbog događaja, dok depresivna osoba često gubi samopouzdanje i oseća se loše zbog sebe samog.
Da bi se postavila dijagnoza depresivne epizode, simptomi treba da traju najmanje dve nedelje.

Kada svakodnevni život počne da se menja
Dr Fridman je kroz slučaj pacijenta u srednjim 40-im, uspešnog poslovnog čoveka, opisao kako depresija može da se razvija postepeno. Pacijent je imao nesanicu, budio se oko 4 ujutro uz intenzivnu teskobu, gubio apetit i libido i značajno mršavio.
On mesecima nije tražio pomoć, verujući da je to reakcija na finansijski stres, sve dok ga supruga nije uputila kod lekara. Kasnije je otkrio i prisustvo misli o bezvrednosti i osećaju da bi porodici bilo bolje bez njega.
Dr Fridman je upozorio da ovakva stanja često mogu da se pogrešno protumače kao “normalna” reakcija na stres, iako se zapravo radi o kliničkoj depresiji.

Šta se dešava u mozgu i telu
Istraživanja pokazuju da je depresija povezana sa promenama u delovima mozga koji regulišu raspoloženje, san, energiju i apetit. Nauka još uvek ne razume u potpunosti sve mehanizme, ali se smatra da je u pitanju kombinacija genetike i stresa.
Psihijatri naglašavaju da je depresija stanje koje može da utiče i na biološke procese u organizmu, a ne samo na raspoloženje.
Kada je potrebna pomoć
Stručnjaci savetuju da se lekaru treba obratiti ako simptomi traju duže od dve nedelje. Psihoterapija je prva linija lečenja kod blažih oblika, dok se kod težih stanja kombinuje sa antidepresivima.
Važno je naglasiti da antidepresivi nisu lek za svakodnevnu tugu i da ne mogu da učine osobu “srećnijom” ako ne postoji klinička depresija. Njihova zloupotreba može da se uporedi sa korišćenjem antibiotika za virusnu infekciju.

Šta sve može da pomogne u lečenju
Pored terapije i lekova, važnu ulogu imaju i:
– redovno vežbanje, koje može da ima antidepresivne efekte i da utiče na energiju i lučenje endorfina
– društvena podrška, jer kontakti sa porodicom i prijateljima mogu da utiču na oporavak
– terapije stimulacije mozga poput ECT-a i transkranijalne magnetne stimulacije.
Takođe se istražuju novi lekovi poput ketamina, esketamina i psilocibina, koji mogu da izazovu brze promene u neuroplastičnosti mozga.







Komentari (0)