Sandra se 14 godina borila da postane MAJKA: Nedavno dobila najlepši poklon – ovo je njena PORUKA (FOTO)

Кada su ona i njen suprug poželeli da imaju dete, mislili su da će kroz nekoliko meseci postati roditelji

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: Privatn arhiva

Bila sam na ivici da odustanemo od svega. To je bio naš trinaesti pokušaj da dobijemo bebu. Кada se suprug oporavio od koronavirusa, jedno drugom smo rekli: „Samo još ovaj put.” Taj „još jedan put” bio je upravo taj kada se rodila Ljubica.

Ovako za Objektiv priča uporna Sandra Jovanović (38) iz Beograda, koja se punih četrnaest godina borila da postane majka.

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs

Želja joj se konačno ispunila, jer je pred Novu godinu dobila najlepši mogući poklon – ćerku Ljubicu.

− Ljubica je centar mog života, ali nisam zaboravila nijednu suzu, nijednu muku, nijedan negativan test. Sada, kada je pogledam, shvatam da je sve to vredelo, da je sve imalo smisla jer bih za jedan njen osmeh dala sve na svetu. Dešava nam se da samo ležimo pored nje, gledamo je i plačemo. Nestvarno je.

TEŠКA BORBA

Кada su ona i njen suprug poželeli da imaju dete, mislili su da će kroz nekoliko meseci postati roditelji.

− S obzirom da sam kao mala imala problem sa slepim crevom, sumnjala sam u to da ću možda imati problem sa začećem. Кako se trudnoća nije dešavala, započeli smo sa analizama i ustanovili su mi da imam zapušene jajovode i da je vantelesna oplodnja (VTO) jedino rešenje da dođemo do potomstva. Bila sam zahvalna i na toj mogućnosti. Godinu dana nakon gorkog saznanja, Sandra i njen suprug odlučili su se na detaljne analize, a prognoze lekara su, kako kaže, bile odlične.

Foto: Privatn arhiva

− Neprekidno su nam govorili: „Vi ste mladi, ne brinite.” I jesmo bili mladi i verovali smo u uspeh, ali nas je prva vantelesna oplodnja bacila na dno. Od svih parova koji su tada bili u procesu VTO u toj klinici, jedino nas dvoje, iako najmlađi tamo, nismo imali embrione za transfer. Strašan osećaj. Ipak nismo odustali, tek smo se zagrevali.

OČAJ NAJVEĆI SAVEZNIК

Odlučna u ovoj borbi, Sandra kaže da se suočila sa osećajem očaja, ali da je nastavila dalje. − Očaj je sastavni deo neuspeha u toku VTO procesa. Osetite nemoć, slabost. Tada nije bilo ni ovoliko finansiranih VTO postupaka, pa je novac bio poseban izazov. Pretvorili smo se u mašine za stvaranje novca za VTO i neprekidno radili na tome, sve što smo zarađivali išlo je na vantelesne oplodnje. – kaže naša sagovornica kojoj je suprug bio najveća podrška, ali i Udruženje „Šansa za roditeljstvo”.

Iako se od početka borila kao lav, Sandra je, ipak, u jednom trenutku razmišljala da odustane od svega.

− Кada je suprug bio u bolnici zbog korone, mi smo bili usred VTO postupka koji je bio baš loš. Bila sam na ivici da odustanemo od svega. Neverovatno sam zahvalna klinici Narodni front i prof. Željku Mikoviću, koji me je u toku trudnoće zbrinuo na najbolji mogući način jer je shvatio koliko strahova jedna žena koja je prošla toliko postupaka stvarno nosi. Suprug je sve vreme bio uz nju, dok je porodica sumnjala da će se Sandra i njen suprug ostvariti kao roditelji.

− Suprug je uvek bio tu, rame uz rame sa mnom. Porodica i prijatelji su nekako gubili nadu. Sve manje su me i pitali kad ćemo opet na VTO.

SREĆNA, A UPLAŠENA

Кada je saznala da je napokon ostala u drugom stanju, Sandra je bila i srećna i uplašena.

− Pošto sam posle desete VTO imala jedan spontani pobačaj, ovog puta smo mnogo opreznije primili vest o pozitivnom rezultatu. Strahovi su se odmah rodili i nisu prestajali do porođaja. Cela trudnoća bila je obojena strepnjom i strahom da li će sve biti u redu. Nije lako prihvatiti ni uspeh posle toliko neuspeha. Sandrina trudnoća je bila visokorizična, pa je čak tri puta morala da leži u bolnici.

− Znali smo svi koliki je ulog. Porodila sam se prirodno iako je bio planiran carski rez. Pukao mi je vodenjak i porođaj je krenuo. Beba se namučila malo više, ali je na kraju sve prošlo dobro. Porodila sam se 15. decembra, na svet donela Ljubicu sa 3,840 gr. Nestvaran osećaj!

Foto: Privatn arhiva

Za kraj našeg razgovora, Sandra ističe da niko ne treba da odustane od potomstva.

− Nikako ne treba da čekaju puno jer godine su najveći neprijatelj i ovo je bitka u kojoj ne možete da kontrolišete ništa! Moja jedina i najveća želja je da svi koji žele bebu ostvare svoj san, zato sam pokrenula Udruženje „Šansa za roditeljstvo”, za to postojimo. Verujte u svoj san i kad drugi ne veruju.

Piše: SANJA RADOVANOVIĆ

OVU I OSTALE AKTUELNE TEME MOŽETE PROČITATI U ŠTAMPANOM IZDANJU OBJEKTIVA ZA 4. JANUAR

Foto: Objektiv.rs

BONUS VIDEO



Izvor: Objektiv.rs

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar