Da li ste čuli za ATELOFOBIJU? To je strah od nesavršenstva, a EVO po čemu se razlikuje od perfekcionizma

Srećom, moguće je lečiti ga pomoću stručnjaka

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: Shutterstock

Fobije i strahovi su sastavni deo našeg života, ali u trenutku kada počnu toliko da nas ometaju, da ne možemo normalno da funkcionišemo, treba da se uhvatimo u koštac sa problemom.

Svi smo se susreli sa neuspesima, osećajem da nam ništa ne ide od ruke, da ni u čemu nismo dovoljno dobri. Takav osećaj je uglavnom kratkotrajan i zavisi od situacije u kojoj smo se našli, ali se veoma brzo prevazilazi i brzo ga zaboravljamo.

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs

Međutim, kod određenog broja ljudi strah od nesavršenstva je konstantan i zalazi u različite sfere našeg života, a on ima i svoj naziv – atelofobija.

Ova fobija predstavlja oblik iracionalnog, intenzivnog i upornog straha, a pripada grupi anksioznih poremećaja. U uskoj je vezi sa perfekcionizmom – osobe kod kojih je prisutna crta perfekcionizma u većem su riziku da pređu granicu zdravog, produktivog, motivišućeg perfekcionizma i odu u drugu krajnost.

Atelofobija nastaje kada perfekcionisam postane ometajući za osobu, kada ona sebi postavlja nerealne ciljeve i zahteve, suviše je samokritična pa ne oprašta sopstvene greške i neuspehe i poistovećuje svoju vrednost sa njima.

Kod atelofobije, osoba se plaši da ne napravi bilo kakvu grešku. Ukoliko bi osoba nastavila da razmišlja o budućim događajima i da se plaši budućnosti, sasvim je verovatno da će to preći u preplavljujući anksioznost i panične napade. To dalje vodi ka tome da ona počinje da izbegava svaku situaciju za koju procenjuje da može biti potencijalni izvor neuspeha.

Foto: Ivan Chiosea / Alamy / Alamy / Profimedia

Kod osoba sa atelofobijom prisutna su uverenja poput: “Bolje da i ne pokušam nego da pogrešim” ili još ekstremnije: “Bolje i da ne pokušam nego da budem prosečan”.

One neuspeh, dakle, posmatraju kao nešto užasno, nepodnošljivo i neoprostivo, kao nešto što će prouzrokovati toliko jake neprijatne emocije, sa kojima neće moći da izađu na kraj. Jasno je koliko ova uverenja mogu ograničavati osobu i uticati na kvalitet života, s obzirom na to da osoba konstantno, u startu, samu sebe eliminiše.

Ponašanja koja proizilaze iz ovih uverenja najčešće su prokrastinacija, izbegavanje, veoma izražena neodlučnost. Upečatljivo je, recimo, da osobe sa atelofobijom preterano proveravaju svoje radove, izveštaje, mail-ove, SMS-ove pre nego što ih pošalju nekome.

U vezi sa tim često bude traženje razuveravanja. Stalno od bliskih osoba iz okruženja očekuju i zahtevaju da one procene da li je nešto dovoljno dobro urađeno, da one provere da li im je negde promakla neka greška, da one donesu neku odluku.

S obzirom na to da se atelofobija odnosi na različite aspekte života, nije retkost da bude izražena i kada su u pitanju partnerski odnosi, pa da osoba od okruženja traži potvrdu da li je napravila dobar izbor partnera, da li okruženje smatra da je veza sa tom osobom dobra, i slično.

Foto: Stock Connection Blue / Alamy / Profimedia

Koren atelofobije i samog nezdravog perfekcionizma može imati biološku osnovu u visokoj senzitivnosti. Osobe koje su visoko senzitivne generalno se teže nose sa nauspesima i pritiscima, a kritike od strane značajnih osoba mogu doživeti i kao traumu.

Rigidno i prezahtevno vaspitanje, sa mnogobrojnim pravilima, očekivanjima, kritikama, poređenjem sa drugima te grdnjom kada se napravi greška i stavom da su greške nedopustive može značajno uticati na to da se kod osetljivih osoba kroz odrastanje razvije atelofobija.

Pokretač ovog mehanizma mogu, međutim, biti i:

1.  Vršnjačka grupa u kojoj se osoba oseća kao da nije dovoljno dobra da bi bila prihvaćena

2. Strogi i odbacujući učitelji/nastavnici ili treneri

3. Preterano kritički nastrojen partner

Foto: Shutterstock

Tako se, zapravo, kod osoba koje su po svojoj strukturi visoko osetljive, usled poruka koje se dobijaju od njima značajnih osoba, formira uverenje da je samo savršeno prihvatljivo, a, s druge strane, tu je i veoma glasan unutrašnji kritičar koji ih stalno na to opominje.

Svi mi volimo da budemo uspešni i što bliži savršenstvu, ali prihvatamo i činjenicu da su greške, neuspesi, nesavršenstvo i prosečnost sastavni deo života. Za osobe sa atelofobijom nepodnošljiva je i sama pomisao da dopuste sebi da naprave grešku, dožive neuspeh, budu nesavršene ili prosečne.

BONUS VIDEO:



Izvor: Objektiv.rs, vaspsiholog.com

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar