Josipa Lisac svoju ljubav, prijatelja i mentora Karla Metikoša upoznala je 1971. godine u Petrinji. Zajedno su živeli 20 godina, a kako kaže, ne seća se nijedne njihove svađe.
– Karlo mi je ostavio veliku zaostavštinu baštinu koju ja sad prosleđujem, živim, držim i ne dam – rekla nam je Josipa. Osim rada na našim prostorima, zajedno su putovali svetom, a živeli su i u SAD i SSSR. Kako kaže, život u te dve zemlje ne može se uporediti. Ameriku je opisala kao brzu i život kao vrlo buran, za nju je Rusija romantična. Međutim, No nije sve u Rusiji za Lisac u početku bilo bajno. Kad je došla tamo, nisu je prihvatili.
Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs
Bila sam drugačija, možda preopasna za njih. Htela sam da napustim Rusiju, odustati, ali Karlo je sve sredio, priča nam Josipa.
Nagovorio ju je da ostane i rekao je da će nakon što otpeva “Kalinku” i još pokoju rusku pesmu. Njen život u Rusiji bio je i popraćen luksuzu pa je osim kupanja u šampanjcu dok nije bilo vode, uživala u kavijaru i svim delikatesima.
– Kupovali smo najbolji kavijar – belugu. Jela sam tamo najfiniji sladoled na svetu, pili smo šampanjac. Kad sam rekla da sam se kupala u šampanjcu, to je bilo WOW, dekadencija, ali iz česme je kapala prljava voda – prisetila se Lisac.
View this post on Instagram
Život u SAD bio je nešto drugačiji od života u Rusiji. Krajem osamdesetih je, kao već vrlo poznata pevačica u Jugoslaviji, otišla da osvoji Sjedinjene Američke Države i tamo dobila unosne ugovore.
– Amerika je pak nešto sasvim drugačije od Sovjetskog Saveza – Amerika je brza, tamo zgrabiš talent i odmah radiš s tim talentom. Njujork mi je najlepši – on je lud, buran. U LA sam napravila album s američkim muzičarina – ispričala nam je.
Ali njena karijera počela je i puno pre Karla. Talent je bio vidljiv već u prvom razredu osnovne školu pa su joj učitelji savetovali da studira muziku. Prvi je put stala na pozornicu sa samo deset godina, kad je postala članica Dečjeg hora Radio-televizije Zagreb, a taj hor je 1961. godine poneo titulu najboljeg dečjeg zbora u Francuskoj.
– To je bio disciplina i rad, a bila sam i u grupi odabranih. Ponosna sam na taj period, išli smo svuda po svetu, snimali ploču, bili na otvorenju Dubrovačkih letnih igara – prisetila se Lisac. Kako kaže, tu je i započela njena karijera, iako za to nije bila plaćena. Dodaje kako ne žali što je tako provela detinjstvo, bez obzira na brojne obaveze koje su dolazile s takvim radom.
BONUS VIDEO:
Komentari (0)