Oglasila se devojka koja je videla Bojana u Urgentnom centru: “Trojica iz obezbeđenja su ga PRETUKLA”

Devojka koja ga je videla u ovoj ustanovi tvrdi da su ga prozivali po imenu i prezimenu pred svaki pregled

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: Facebook/Printscreen

Kada su u depresivnoj fazi, osobe sa bipolarnim poremećajem, prema mišljenju stručnjaka, ako duboko potonu, opasne su samo po sebe. Bojan Janićijević, koji je nestao 20. maja, ima upravo ovu bolest i nema lekove kod sebe. To je razlog što njegova majka Biljana strahuje svake sekunde. Tome je doprinelo i to što je saznala da je sa modricama po telu i rukama bio na Urgentnom centru. Prema rečima devojke, koja misli da je tamo videla Bojana, mladića su pretukle tri osobe.

– Primljena sam u Urgentni centar u isto vreme kad i Bojan. Čula sam kako je pričao šta se desilo i zašto ima modrice. Rekao je da je sedeo u nekom kafiću sa devojkom i još nekim starijom čovekom. Objasnio je da su ih izbacili iz kafića. Zato ih je on gađao tujom koju je iščupao iz saksije. Nakon toga su ga trojica iz obezbeđenja pretukli, prema njegovim rečima – ispričala je devojka.

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs

Ona ističe da je čula razgovor između Bojana i medicinskog osoblja koji je bio vezan za modrice na ruci i ramenu.

Bojan je pitao zašto ima modrice po telu a lekarka ili medicinska sestra mu je objasnila da će one proći. Nije bio značajno povređen. Bio je komunikativan, svestan i orijentisan. Bio je i na skeneru glave i nije imao nikakve povrede – objasnila je devojka.

Bojanova majka Biljana je saznala da je bio u Urgentnom centru.

– Zvala sam ih i potvrdili su mi da je bio na pregledu – istakla je.

Devojka koja ga je videla u ovoj ustanovi tvrdi da su ga prozivali po imenu i prezimenu pred svaki pregled.

– Zapamtila sam to, naročito jer mu je prezime bilo specifično – istakla je devojka.

Na pitanje novinara portala Telegrafa.rs da li je Bojan Janićijević primljen u Urgentni centar u petak 21. maja oko dva ujutru iz ove ustanove su nam odgovorili da nemaju nikakve podatke o pacijentu pod ovim imenom i prezimenom.

– Možda je bio kod nas kao NN lice – rekli su iz Urgentnog centra.

Kakve obaveze imaju lekari ako ih povrede asociraju na nasilje?

Kako nam je ranije objašnjeno u Urgentnom Centru, doktori prijavljuju nasilje ukoliko pacijent kaže da je žrtva nasilja.

– Lekari prijavljuju ukoliko je neko žrtva nasilja, tj. ukoliko pacijent kaže da je žrtva nasilja. Takođe prijavljuju ukoliko je neko lice nepoznato a nije u svesnom stanju a ima tragove povreda – rekli su za Telegraf.rs iz Urgentnog centra.

Predsednik Lekarske komore Srbije Milan Dinić kazao je ranije da se u Urgentnom centru nalazi policijska patrola koja svako lice, koje ima vidljive povrede, pita šta se desilo.

Naš sagovornik je objasnio da su svi lekari, ne samo oni u Urgentnom centru, dužni da prijave nasilje.

– Lekari popunjavaju povredni obrazac. Ukoliko je pacijent žrtva porodičnog nasilja, popunjava se obrazac za nasilje u porodici. Ukoliko, na primer, pedijatar posumnja da je dete zanemarivano, popunjava se obrazac za zanemarivanja deteta. Ti obrasci se prosleđuju Centru za socijalni rad – objasnio je ranije Dinić.

Istakao je da, tokom pregleda, lekari ne mogu sami da zaključuju šta se desilo već da to radi policija i tužilaštvo.

– Ako nam dođe pacijent, koji ima povrede nastale nakon tuče, mi u izveštaju pišemo da pacijent navodi da su povrede nastale tako što mu ih je nanelo drugo lice. Ukoliko pacijent dođe sa bolovima u stomaku a mi na vratu vidimo masnice, pišemo u izveštaj na šta se žalio i da ima modrice koje su nevezane za tegobe zbog kojih se javio – izjavio je ranije za Telegraf.rs predsednik Lekarske komore Srbije Milan Dinić.

Kako smo nezvanično saznali iz nadležnih institucija, lekari moraju da prijave ukoliko pacijent ima povrede za koje se sumnja da su nastale kao posledica nasilja.

Nestali Bojan

Bojan Janićijević je, kako sumnja njegova majka Biljana, otišao od kuće jer mora da pije lekove za bipolarni poremećaj koji ima. Njegova majka Biljana dobila je informaciju da je viđen u autobusu na putu za Adu Ciganliju, zatim u busu ka Konjarniku. Poslednja informacija je da je opet viđen na putu ka Adi.

– Policiji stalno pričam da se on kreće tu negde oko Ade – istakla je majka.

Kako je ranije objasnio psihijatar, profesor doktor Jovan Marić, bipolarni pacijenti ponekada mogu da imaju fiksaciju za određena mesta na koja umeju da pobegnu.

– Nije retkost da oni pobegnu od kuće, u nekoj od dve faze, češće depresivnoj. Imao sam pacijenta koji je patio od bipolarnog poremećaja i često bežao na jedno mesto na Dunavu. Kada se prvi put posle odlaska vratio kući, ispričao je porodici gde je bio. Porodica je od tada znala, pa ga je svaki sledeći put kada nestane, nalazila na istom mestu – preneo je svoje iskustvo profesor Marić.

U trenutku nestanka, podsetimo, Bojan je na sebi imao žutu majicu i farmerice. Mladić kod sebe nema ni telefon ni dokumenta, ali ni lekove za bipolarni poremećaj. Ukoliko uočite Bojana ili imate neku informaciju o njemu kontaktirajte policiju ili njegovu majku na broj telefona 060-473-85-33.

Bipolarni poremećaj

Ovaj poremaćaj karakterišu promene raspoloženja, od duboke depresije do ekstremne euforije. One se ponekad brzo smjenjuju, a ponekad pojedina faza traje danima. Kako je za Telegraf objasnio psihijatar, profesor doktor Jovan Marić, bipolarni poremećaj je najčešće depresija sa fazama ekstremne manije, a ređe može da bude i obrnuto.

– Bipolarni poremećaj se sastoji od plus i minus faza, kako mi to kažemo u psihijatriji. Postoje razni oblici tih faza, pa imate češče pacijente sa dominantnim fazama depresije i retkim maničnim ponašanjima, ali i obrnuto – objasnio je profesor Marić.

Psihijatar je istakao da ova bolest ne oštećuje inteligenciju obolelog.

– Poremećaj ne utiče na inteligenciju, ne oštećuje je i ljudi sa ovim poremećajem uglavnom su socijalizovani i nije ih lako i na prvi pogled prepoznati u okruženju. Osim, naravno, ako nemaju vidljivo neuobičajeno ponašanje. Često je potrebno neko vreme da se bolest dijagnostifikuje, jer pacijenti sa ovim poremećajem, kao i njihovo okruženje retko odmah prepoznaju simptome i da je potrebna stručna pomoć – objasnio je profesor.

Istakao je da je, kada se postavi dijagnoza, veoma bitno da se bolest lekovima drži pod kontrolom.



Izvor: Telegraf

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar