Zdravo okruženje tokom detinjstva je i te kako bitno za odrastanje deteta.
Mnogi roditelji, svesno ili nesvesno, prave određene greške koje utiču na razvoj deteta kao ličnosti.
Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs
Takve greške mogu dovesti do toga da dete stvori pogled na svet koji će imati veliki uticaj na njegov život.
Budite svesni svojih grešaka i ne dozvolite da dete uči iz njih, već ih vi ispravite na vreme.
Ne pokazujete ljubav svom detetu
Za decu su mama i tata najvažnija bića na svetu. Šta se dešava kada dete ne dobija ljubav i pažnju od njih? Dete dovodi u pitanje svoje samopoštovanje i vremenom razvija mehanizam koji mu stalno govori: “Ti ne vrediš”.
Kao rezultat toga, mnogi ljudi u toku svog života imaju potrebu za plastičnom hirurgijom kako bi sebi dokazali da više vrede i da će na taj način biti voljeniji nego što su bili u detinjstvu. Drugi roditelji, naprotiv, pokušavaju svu ljubav da daju deci i brigu pretvaraju u potpunu kontrolu nad njima, zbog čega deca vremenom počinju da se osećaju nesrećno i neshvaćeno.
Kontrolišete apsolutno sve
Čak i kad deca odrastu, mnogi roditelji i dalje pokušavaju da imaju kontrolu nad njima i njihovim postupcima. Deca koja su rasla sa ovakvim roditeljima uglavnom imaju problem sa emocionalnim sazrevanjem i vrlo verovatno će stalno nailaziti na prepreke u partnerskim vezama sve dok ne postanu svesna svog odbrambenog mehanizma i dok ga ne promene.
Takva deca uglavnom misle da se ceo svet vrti oko njih. Takođe, neće moći da izgrade zdravu vezu sa partnerom jer nisu u stanju da samostalno donose odluke, što će na kraju dovesti do sukoba sa partnerom.
Ne učite dete da samo donosi odluke
Kada roditelji donose odluke umesto dece, zapravo ih sprečavaju da budu samostalna. Svako dete, u skladu sa svojim godinama, treba da ima prava na izbor. Ako dete nema mogućnost da samostalno donosi odluke, neće biti sposobno da kasnije odlučuje o svom životu i uvek će mu biti potreban neko ko će mu u tom smislu pomoći.
Svađate se pred detetom
Ako se roditelji često svađaju pred detetom, dete može pomisliti da je ono za to krivo zato što nema svest o tome šta se dešava. Kad odrastu, ovakva deca postaju ljudi koji uvek pokušavaju da izbegnu sukobe ili večito upadaju u njih. Devojke uglavnom pokušavaju da pokažu muškarcima da su jače od njih, dok dečaci uglavnom ponavljaju greške svog oca.
Zahtevate previše od deteta
Dete najviše veruje svojim roditeljima i uvek nastoji da uradi sve ono što roditelji od njega zahtevaju.
Ako ne uspe u tome, dete počinje da razvija mišljenje o sebi da je “gubitnik” i da njega niko ne voli. Ono uči da u zavisnosti od njegovih postupaka zavisi da li će biti voljeno od strane svojih roditelja. Ovakvi ljudi će uvek biti usredsređeni na svoj uspeh. Ako smatraju da nisu dali sve od sebe, osećaće se nesrećno, a neretko i depresivno.
Kontrolišete dečije želje
Ako često govorite detetu da ide da igra igrice na kompjuteru i da vas ne uznemirava, pravite veliku grešku. U redu je ako se ovakve situacije ne događaju često, u suprotnom, mogu da izrastu u veliki problem. Cilj svakog roditelja treba da bude da odgoji osobu koja je sposobna da samostalno živi i da donosi odluke u skladu sa svojim vrednostima i ciljevima. Ovakvi ljudi uglavnom ne mogu da žive samostalnim životom, ne razumeju šta žele, a česti su i problemi sa zavisnošću.
Ne postoji “figura oca”
Nedostatak očeve pažnje igra veliku ulogu u kasnijem životu deteta. Uglavnom se radi o porodicama u kojima otac nije pristuan onda kad je to potrebno i ne obraća pažnju na svoju decu. Očeva figura je i te kako bitna jer od nje zavisi razvoj hrabrosti kod deteta, kao i njegov lični razvoj.
Dečak koji je rastao uz takvog oca će se najverovatnije u odraslom dobu ponašati kao njegov otac. Devojčice uglavnom imaju problem kod stvaranja ljubavnih veza u kasnijem životu. Glavni problem je u tome što devojke koje su u detinjstvu odgajane na takav način kasnije biraju momke koji su slični kao što je bio njihov otac.
Umanjujete detetova osećanja
Ponekad se dešava da se dete uznemiri zbog nekih stvari koje roditeljima nisu bitne ili ih ne razumeju.
Umesto podrške, roditelji deci tada upućuju reči kao što su “dečaci ne plaču” ili naređenja “prestani da plačeš”. Na taj način se zapravo umanjuju detetova osećanja. Ovakva deca u odraslom dobu imaju problem sa ispoljavanjem osećanja koja konstantno zadržavaju unutar sebe, zbog čega na kraju može doći do “eksplozije” njihovog besa.
Komentari (0)