Mira Banjac: Majstori majstori, nema više majstora kakvih je bilo u “Majstorima” (FOTO+VIDEO)

U Dvorani kulturnog centra obeležen je jubilej 40 godina od premijere kultnog filma Gorana Markovića uz koji su stasavale mnoge generacije

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
FOTO TANJUG / TANJA DROBNJAK / bb

Pregršt emocija, sećanja, anegdota, smeha i tuge skupilo se sinoć u Dvorani kulturnog centra, gde je 40 godina posle premijere prikazan kultni film Gorana Markovića “Majstori, majstori”.

“Majstori majstori, nema više majstora kakvih je bilo u Majstorima”, govori Mira Banjac sa setom u glasu i prisećajući se bardova glumišta – neponovljivog Zorana Radmilovića, Pavla Vuisića, Pepija Lakovića, Semke Sokolović-Bertok, Miće Tomića, Stojana Dečermića, Olivere i Radeta Markovića…

Snežana Bošković se nadovezuje i vraća sećanja na snimajuće dane, odnosno noći, njih tačno 18, jer je film sniman bez budžeta i honorara, subotom, nedeljom, noću kada dece nije bilo u školi u Žarkovu.

Jubilej 40 godina filma “Majstori, majstori” (FOTO+VIDEO)

Tokom četiri decenije filma bilo je i pokušaja cenzure zbog “vređanja lika i dela profesora”, nerazumevanja kritike, osnivanja firme “Art filma” bez budžeta, šrafljenja neonskih cevi i lampica za panel ploče umesto rasvete…

Sve je to bio, kaže Marković, apsolutni andergraund film za koji je mislio da će biti “polupropast”.

“S obzirom na to da su mi roditelji bili glumci, a ja uz glumce i odrastao, mnogo sam ih zavoleo. Shvatio sam da moram da im budem publika, jer se film inače snima kamerom – hladnom bezosećajnom mašinom, te im je potrebno da iza nje bude neko kome veruju, ko im je podrška i ko ih voli”, iskren je Marković.

Bogdan Diklić, složili su se svi, imao je ulogu koja je spajala sve ostale, bio je u dodiru sa svima, a kako glumac priznaje, bio je srećan što može da se “pretvara” da je gledalac.

“Trudio sam se da ne smetam i uživao. Sve te uloge bile su koloritnije, a oni koji su ih izvodili bili su maestralni. Sećam se da sam nekada jedva preživeo da se ne nasmejem kada su u sceni Olivera i Zoran. To je film u kojem jedino možete da vidite Paju kako plače”, seća se Diklić.

Kaže da bi on platio samo da gleda te glumce i scene, a kamoli da među njima i igra.


Marković je scenario za “Majstore” napisao za dve nedelje, a iz tragikomične priče o odlasku u penziju čistačice, koju je glumila Smilja Zdravković, u osnovnoj školi, nastao je kultni film koji ocrtava društvo i kolektiv u to vreme, a i danas je, videlo se večeras, još vrlo aktuelan.

Ovacijama i dugim aplauzom pozdravljena je ekipa filma, a u foajeu Dvorane kulturnog centra otvorena je izložba fotografija Radeta Samardžića koju je priredila Maja Medić.

Medićeva je i vodila razgovor sa ekipom filma, a za kraj je najavila i digitalnu restauraciju “Majstora” koji će u novom ruhu biti prikazana u septembru u Jugoslovenskoj kinoteci.

Pratite nas i putem iOS i  android aplikacije – Objektiv.rs

Izvor: Tanjug

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar