TRAGIČNE SUDBINE

Obišli smo DEČIJE GROBLJE u Beogradu: Prizori su nikad potresniji, a jedan je posebno tužan (FOTO+VIDEO)

U ovom delu Novog groblja su po pravili smešteni grobovi preminule dece

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: Objektiv.rs/Danilo Krša

Parcela 42 na Novom groblju u Beogradu se po svom izgledu razlikuje od ostalih delova ovog beogradskog groblja, a na prvi pogled prolaznicima pažnju odvlače masivne skulpture sa predstavama dečijih likova. Upravo u njenoj spoljašnjosti se nalazi i objašnjenje zbog kog se ljudima ledi krv u žilama.

Naime, na ovom delu beogradskog groblja su po pravilu smešteni grobovi preminule dece, a ono što je ekipa Objektiva u prvi mah uočila jeste raznolikost figura i “ukrasa” koje se nalaze u sklopu pojedinačnih spomenika. Prizori su veoma potresni, a posebno je tužna slika cveća i plišanih igračaka koji su ostavljeni na grobovima.

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs

Iako bi najveći broj ljudi koji nisu upoznati sa pričom koja se nalazi u pozadini ove parcele, pomislio da je reč o masovnoj tragediji u kojoj su sva deca izgubila živote, pa su iz tog razloga zajedno i sahranjena, suština je potpuno drugačija a tiče se, kako narodnih verovanja, tako i psihološkog momenta.

Naime, razlog zbog kog su ova deca sahranjena na izdvojenoj parceli se može dovesti u vezu sa narodnim verovanjima i tabu propisima koji su zauzimali posebno mesto u našoj narodnoj religiji.

Prema sačuvanim etnografskim izvorima, nekrštena deca se nisu smatrala ravnopravnim članovima zajednice. Pored toga, verovalo se da su ona u vlasti zlih sila usled čega i sama postaju zla. Stoga, može se zaključiti da nekršteno dete koje u toku života nije pronašlo ravnopravno mesto u okviru svoje zajednice, ostaje izopšteno iz nje i nakon sopstvene smrti. Kao jedna od posledica takvog verovanja, uočava se i praksa sahranjivanja dece daleko od ostalih “normalnih” pripadnika zajednice.

Danijel 12 godina obilazi SVAKI GROB i plače nad njima: Iza njegovih poseta krije se najbolnija istina 

Prema ovoj deci, sudbina je bila nemilosrdna, i ne samo da nisu mogla da se uključe u svoju zajednicu, nego ih ni mrtvi nisu primali u svoju sredinu. Na osnovu toga, njihove duše su se nalazile na raskršću ovozemaljskog i onostranog sveta, neprestano lutajući, uznemiravajući ljude i nanoseći im zlo. Prema narodnim verovanjima, ova deca su posebno bila opasna za novorđenčad i trudnice, budući da su imala jaku motivaciju za osvetom.

Kao posledica toga, može se zaključiti da je njihovo sahranjivanje na zajedničkom groblju bilo svojevrsni mehanizam koji su ljudi koristili kako bi se zaštitili od njihovih zlih namera, budući da je bilo lakše izbegavati jedno određeno mesto, nego razmišljati gde sve preti opasnost. Verovatno se ovo verovanje vremenom prenelo i u gradske sredine.

Ustala iz MRTVIH: Penzionerka u Španiji 9 dana nakon SAHRANE došla kući, za sve je kriva jedna stvar 

U mnogim krajevima Srbije, kod pravoslavnog stanovništva, zabeležen je i običaj sahranjivanja dece na privatnim posedima i imanjima, što se najlogičnije može objasniti psihološkom potrebom i željom da oni koje smo najviše voleli, i na koje smo i najosetljiviji, budu večno u našoj blizini.

Budući da se na nekim spomenicima mogu uočiti datumi novijeg porekla, može se izvesti zaključak da se u okviru ove parcele i dalje sahranjuju deca, dok najstariji spomenik datira iz 1924. godine.

Prema istorijskim podacima do kojih smo došli, početak sahranjivanja dece, ali i odraslih ljudi na potpuno izdvojenim mestima, datira iz perioda Prvog svetskog rata.



Izvor: Objektiv.rs

Komentari (1)

  1. Zaista je tuzna tema kojom se bavite u ovoj reportazi, ali postoji I jedan, podjednako tuzan, element ove price, koji je trebalo da spomente I uslikate. Od pre vise od godinu dana, na stazi uz parcelu decjih grobova , parkirana su, jedno odo drugog, vozila sluzbenika Uprave Novog groblja, svih kategorija, starosti I izgleda. Da ne govorimo o tome da je tesko uci na parcelu bez provlacenja izmedju gusto nabijenih automobile, pravo pitanje je: kome je moglo pasti napamet da napravi parking od jedne ovako tuzne grobljanske celine. Ovo bahacenje motorizovanih cinovnika je zalosni primer krajnjeg odsustva pijeteta, postovanja prema bolu roditeja koji dolaze da obidju grobove svoje dece I nedostatak svake empatije prema tuznoj sudbini sahranjenih maloletnikal. Uz sve to, Novo groblje je proglaseno za zasticenu celinu pod zastitom drzave, od izuzetne istorijske I kulturne vrednosti... Da li ima ikakve logike u tome da , sami saposleni, istorijski znacajnu ambijentalnu celinu u kojoj rade pretvaraju u svakodnevno parkiraliste za svoje ljubimce-cetvorotockase? Na ovu necivilizovanu praksu smo vec ukazali upravi Novog groblja, ali bez ikakvog efekta .

    Odgovori

Ostavite komentar