Za ljude poput Ljubomira korona je značila SMRT: Pljuvao je krv, a onda se desilo ČUDO

Pacijent koji je zbog gojaznosti i drugih zdravstvenih problema bio na samoj ivici, ali ga je spasla sreća u nesreći

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: Tanjug arhiva/Zoran Žestić

Ljubomir Đoković (37) sa pratećim problemima gojaznosti – insulinskom rezistencijom, gihtom, pritiskom – iz KBC „Dragiša Mišović“ izašao živ. Skener nisu mogli da mu urade zbog kilaže.

Imao je enormnih 196 kilograma kada ga je napala korona, čak je i krv pljuvao i mislio je da nema šanse da živu glavu izvuče! I mimo svega, Ljubomir Đoković (37), Užičanin koji živi u Beogradu, uspeo je da pobedi pošast koja je za brojne gojazne osobe značila samo jedno – smrt!

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs

Ljubomir je jedan od onih koji je imao neverovatnu sreću u nesreći. Iako je danima išao od lekara do lekara, od laboratorije do laboratorije, čekao rezultate PCR testa dok mu je temperatura bila i 39,5, iako je za to vreme fasovao obostranu upalu pluća, relativno lako se izborio s kovidom. Na sve to treba dodati bezmalo njegovih 200 kg, zbog kojih ni skener nije mogao da mu se radi – toliki gabarit ova sprava ne može da izdrži!

“Još 11. juna osetio sam prve simptome, malaksalost, blagu temperaturu. Otišao sam na privatnu kliniku, i rezultati krvi i rendgen bili su u redu. Mislili su da je samo prehlada. Ali temperatura nije spadala, pa sam posle nedelju dana opet sam išao kod privatnika, ali krvna slika je i dalje bila okej. Sad su sumnjali na upalu uva. Ipak, dva dana kasnije sam uradio PCR test. Za sve to vreme imam temperaturu, dostiže i 39,5. A rezultata testa nikako nema. Šest dana sam ga čekao. Konačno stiže – pozitivan! A ja već počinjem krv da pljujem”, priča Ljubomir.

“U bolnici su mi na rendgenu konstatovali obostranu upalu pluća. Skener nisu mogli da mi rade jer može da izdrži osobu od najviše 170 kilograma, a ja sam imao 196! Mislio sam da mi je došao kraj. A iza mene ostaju žena i dvoje male dece. Ne samo da sam bio ekstremno debeo nego sam imao i sve ono što gojaznost sa sobom nosi – insulinsku rezistenciju, povišen nivo mokraćne kiseline u krvi (što vodi ka gihtu) i blago povišen pritisak. Sa svim tim i koronom nisam mislio da imam imalo šanse da živ izađem iz bolnice”, seća se Ljubomir.

Doktori heroji!

“Užasno je kad gledaš ljude koji se bore za dah. Agonija, ropac. Samo jednog po jednog vode na intenzivnu. Mnogi sigurno nisu živi izašli iz nje. I šta ja, predebeo, da mislim, osim – gotovo je. I zahvalan sam bogu, i doktorima, i osoblju „Mišovića“ što sam sada među živima. Lekari i medicinari su istinski heroji, moramo da cenimo njihovu požrtvovanost. U skafanderima po ceo dan, znoje se, sve se cedi, a mokri tragovi za njima ostaju po podu.” – prisetio se Ljubomir.

Njegova supruga i deca, srećom, prošli koronu s blagim simptomima. U vreme kada je dobio kovid, Ljubomir je išao na detaljne pripreme za operaciju smanjenja želuca.

Kada sam prestao da se bavim džudom, krenulo je nekontrolisano gojenje, izbio sam na 196 kilograma i rešio da idem na operaciju želuca. A onda me je stigla korona. Smršao sam više od 20 kg samo zbog nje. A potom sam nekako uspeo da izmenim režim ishrane, ne jedem ništa posle šest uveče, i u poslednje vreme skinuo sam još desetak kilograma. Tako da sam zasad odustao od operacije – govori Ljubomir.

Ljubomir živi u Beogradu, ali je rođen u Užicu, a poreklom je iz zlatiborskog sela Sirogojno, gde je i proveo vreme po izlasku iz bolnice.

Više od 100 dana sam bio u Sirogojnu, zlatiborski vazduh je lekovit za pluća. Mnogo bilje se osećam, ali čim je hladno u prostoriji, smeta mi, zakašljem se – priča Đoković.



Izvor: Kurir

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar