Tužno je ovih dana biti ljubitelj srpskog fudbala i našeg nacionalnog tima. Posle poraza od Škotske na penale, Srbija je odigrala samo nerešeno sa Mađarskom u Budimpešti rezultatom 1:1 i tako je praktično (ne i matematički) ostala bez šanse za opstanak u B ligi.
Mnogi će reći: “Dobro je, sad bar možemo opet da se borimo za baraž za naredno Evropsko prvenstvo u lakšoj, trećoj diviziji Lige nacija”, ali svima je jasno da je to svojevrsno racionalizovanje i opravdavanje velikog neuspeha, jednog od većih u našoj fudbalskoj istoriji.
Zašto to tvrdimo? Zato što brojke retko lažu, a naše trenutne brojke su u najmanju ruku – skandalozne. No, doći ćemo i do toga.
Selektor Ljubiša Tumbaković je za poslednje okupljanje pozvao 33 fudbalera, od čega nema ni potrebe da vam nabrajamo koliko je svetskih fudbalskih superstarova (Luka Milivojević jedini zbog koronavirusa nije mogao da se odazove). Ni to što u timu imamo značajno kvalitetnije i skuplje igrače i od Škotske, ali i od Mađarske, nije nam pomoglo da ostvarimo pozitivan rezultat, čime je produbljena agonija našeg selektora.
Otkako je preuzeo srpsku reprezentaciju, ako ne računamo prijateljsku utakmicu sa Paragvajem prošle sezone, Tumbaković, tačnije njegovi izabranici, slavili su samo na jednoj utakmici kod kuće. Bio je to onaj meč sa Luksemburgom, tokom kog Srbija nije pokazala bogzna kako dominantnu igru, ali je uspela da slavi sa 3:2.
Tu se ne završavaju katastrofalne brojke za srpski nacionalni tim. Otkako je fudbal nastavio da se igra posle pauze zbog pandemije koronavirusa, usledio je još jedan katastrofalan niz, kakav naš fudbal, bar otkako smo samostalna zemlja, ne pamti.
Poraz od Rusije (3:1 u Moskvi), remi sa Turcima (0:0 u Beogradu), pa pobeda posle produžetaka nad Norveškom (2:1 za Orlove, ali taj meč se zvanično vodi kao nerešen rezultat), a onda poraz od Mađarske, pa tri remija zaredom sa Turskom, Škotima (poraz posle produžetaka) i opet Mađarima, pokazali su da se već uveliko upalila “crvena lampica” koja označava da naš fudbal odavno “vozi na rezervi”.
Pitanje koje se postavlje je – da li je Tumbaković pao na ispitu da je dovoljno dobar stručnjak da vodi reprezentaciju zemlje koja diše za fudbal, a u poslednje vreme u njemu beleži zabrinjavajuće rezultate, ili je vreme za ostavku, ili pak vreme da mu predsednik FSS Slaviša Kokeza uruči otkaz?
Kao i uvek, srpska javnost je počela da licitira o imenima njegove potencijalne zamene, a ovoga puta su u pitanju: Vladan Milojević, Dragan Stojković Piksi, Savo Milošević, Slaviša Jokanović i neka manje verovatna imena iz engleskog Čempionšipa – Vladimir Ivić i Veljko Paunović.
NIJE SVE tako CRNO: Srbija možda ispada u C ligu, ali konačno stižu i neke dobre vesti!
Vidi se da slabo poznajete fudbal kad optuzujete Tumbakovica za neuspeh a covek je hteo najbolje sa najboljim igracima koje Srbija ima I naoravio neocekivan uspeh pobedivsi jednu disciplinovanu Norvesku koja ce u sledecem ciklusu sve iznenaditi.Najveci problem oduvek je bilo trcanje i problem oslanjanja na drugog da ce preuzeti ili istrcati njegov kiks ili drugu gresku .Nismo mi nikakva sila u fudbalu bili I ovo nije neuspeh vec ogroman uspeh
Pa ne znam sta da se ocekuje kada zvezda i partizan moraju da namestaju utakmice protiv timova iz naseg prvenstva i kada se u njima vise vodi biznis (kako prodati igraca) nego sport. To sto imamo igrace u stranim timovima pa ocekujemo da nas oni vade je nesto drugo. Nas FSS je leglo nrstrucnjaka (to govore rezultati) koji su nedodirljivi. FSS misli da je nesto resio ako smeni trenera, ako misle imalo na srpski fudbal treba odmah da podnesu ostavke, svi i to sve do nivoa sekretarice, dakle i predsednik i sve izmisljene vrste direktora i skupstina