Dr Ćeranić je HEROJ Srbije, ali SLOMILA se kad je u hodniku videla čoveka koji joj je obeležio detinjstvo

Iza sebe ima 12 godina rada

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: Facebook

Doktorka Ćeranić iza sebe ima 12 godina rada, a od 2017. zaposlena je na Infektivnom odeljenju Opšte bolnice u Novom Pazaru, piše Republika.

“Lejla Ćeranić heroj”, tako je javnosti predstavljena doktorka koja je u najtežem periodu borbe sa korona virusom radila kao jedini infektolog u Opštoj bolnici u Novom Pazaru, i to kao najmlađi specijalista infektologije u ovoj zdravstevnoj ustanovi, koja je brzo pokrenula lavinu pohvala i komentara divljenja na društvenim mrežama. Ona sada otkriva sve detalje te borbe, praćene i njenim obavezama kao majke, jer dr Lejla ima četvoro dece.

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs

“Bila sam iznenađena, sve je to bilo tako neočekivano, istovremeno je nametnulo još veću odgovornost i brigu”, kaže dr Lejla Ćeranić o komentarima javnosti o njenom radu i požrtvovanosti.

Doktorka Ćeranić iza sebe ima 12 godina rada, a od 2017. zaposlena je na Infektivnom odeljenju Opšte bolnice u Novom Pazaru. Ova godina je zbog pandemije korona virusa drugačija od svih prethodnih.

“Radni dan je u najtežim danima trajao od sedam sati ujutru 17-18 časova, pa čak i do pola devet uveče. A rad preko telefona u kontinuitetu – kada nisam u crvenoj zoni i kada sam kod kuće”, priča Lejla kojoj će se od sutra na poslu pridružiti koleginica infektolog posle mesečnog bolovanja.

Dr Ćeranić je dugo radila kao jedini infektolog u bolnici, kaže da su njene kolege zaražene i da nisu radile poslednjih mesec dana, a na njoj je bilo mnogo toga da uradi. Pristizale su i kolege iz ostalih gradova i ta pomoć je dosta značila bolnici.

“Imala sam obavezu i u organizaciji službe, što podrazumeva raspored rada lekara u ambulanti i odeljenju. Tu su i sastanci sa direktorom i načelnicima drugih službi, koje su naknadno uključene u lečenje kovid-19 infekcije. Jutarnje vizite, provera stanja kod hospitalizovanih bolesnika, korigovanje terapije, pripremanje otpusta izlečenih pacijenata, transport pacijenata u druge ustanove, prebačaj pacijenata u druge jedinice lečenja, polu-intenzivnu i intenzivnu jedinicu, informisanje članova porodice o bolesnicima”, nabraja doktorka i opisuje proceduru zaštite na poslu:

“U crvenoj zoni nosim kompletnu zaštitnu opremu, a to uključuje: skafander, kapu, partikularnu masku, dva para rukavica, kaljače, vizir. U zelenoj zoni nosim svakodnevna uniformu i hiruršku masku. Poštuje se fizička distanca. U početku jeste bilo teško, ali u borbi smo već četiri, svi smo se navikli. Jedino je toplo vreme otežavajući faktor, više se znojimo pa i dehidriramo brže”.

Najteži momenat

Teško je izdvojiti u izazovnoj borbi najteži trenutak, ali ga je bilo:

“Bilo je mnogo teških momenata u periodu kada je samo Infektivno odeljenje lečilo obolele, pa čak i kasnije kada su se uključili drugi specijalist. Najteži trenutak meni bio je kada sam u hodniku prepunom ljudi koji se bore za dah, ugledala čoveka koji je obeležio moje detinjstvo, našeg porodičnog prijatelja koji je, inače, uvek bio zdrav i vitalan čovek. Jurila sam u panici kroz hodnik i ugledala njega, izmenjene boje kože, nemoćnog. Ipak mi se nasmejao i nemoćno me možda i pitao kako sam ja. Tužan je osećaj bio da njegov život zavisi od mene, odnosno mog lečenja. Težak je bio i strah od gubitka. Bili su tu i roditelji mojih prijatelja, trudnice, mladi, stari, nemoćni. Mnogo bolesnih na sve strane. Žena od 40 godina koja je u ambulanti uspela samo da izgovori svoje ime i nikada se više nije probudila”, izdvojila je najteži trenutak.

Dr Ćeranić kaže da za borbu treba mnogo snage, strpljenja i razumevanja.

“Bolesnicima je potrebna naša pažnja, podrška, mnogo razgovora. Veliki je obim posla, čovek se dosta iscrpi, istovremeno napeta situacija i stres drže naš organizam, ali kada traje duže, dolazi do premora”, rekla je doktorka.

Ne grlim se i ne ljubim sa porodicom

Dr Lejla Ćeranić kaže da je veoma komplikovano uskladiti obaveze na poslu sa majčinskim obavezama. Njena deca su uzrasta od dve godine do tinejdžerskog doba.

“Imam ogromnu pomoć supruga, njegovih roditelja i mojih. Bez njihove pomoći mislim da bi sve bilo mnogo teže, pa čak i nemoguće izdržati” poručuje i dodaje: “Naravno da brinem da se ukućani ne zaraze. Izbegavam grljenje, ljubljenje i bliski kontakt sa njima”.

Dr Ćeranić o koroni

Kada se nakon više meseci osvrne na borbu sa koronom, o novom soju virusa kaže:

“U pitanju je patogen koji je malo proučen. Trebaće vremena da se iskustva prenesu u zvanične knjige. Za sada, mi kliničari stičemo iskustva prateći obolele i lečeći komplikacije koje izaziva virus, uz pomoć radiološke i laboratorijske dijagnostike”.

Doktorka koja se “slučajno i bez preterane ambicije zaljubila u medicinu, jer su nekako svi dobri đaci uglavnom upisivali medicinski fakultet” pronašla se, kaže, u svojoj profesiji.

“Dopada mi se kontakt sa ljudima i mogućnost da im mojim znanjem pomognem”, ističe Lejla Ćeranić.



Izvor: Republika

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar