Najnesrećnije osobe nakon 40. godine života su lepe žene koje više ne primaju komplimente, smatra italijanski psihijatar i psihoterapeut Rafaele Moreli. U intervjuu za Corriere della Sera, on razmatra nekoliko ključnih pitanja vezanih za duhovno i psihološko stanje današnjeg društva. On smatra da je ovo simptom dubljih problema u društvu, gde spoljašnji izgled i površinske vrednosti dominiraju, dok unutrašnji kvaliteti i duhovna ispunjenost bivaju zapostavljeni.
Moreli, koji je osnivač Instituta Riza u Milanu i urednik više od 15 različitih publikacija, sada se oslanja na drugačiji pristup psihoterapiji. S obzirom na godine iskustva (76 godina, a od 45. godine života je na čelu Instituta), on preferira format u kojem sa pacijentima komunicira kroz kratke, osmominutne podkaste, u kojima sa smirenim tonom i muzikom u pozadini, deluje umirujuće i pokušava da ih podstakne da ne zavise od tuđih sudova i mišljenja. Za njega je to nova forma terapije koja daje pozitivne rezultate, jer se klijentima daje prostora da se fokusiraju na unutrašnji mir, a ne na spoljašnje faktore.
Iako je njegova karijera bila bogata i obuhvatala je rad u psihijatrijskim ustanovama, Moreli se danas smatra kritičarom savremenih psihoterapijskih metoda koje, prema njegovom mišljenju, previše insistiraju na analizi prošlih trauma i istoriji pacijenata. On se protivi prepisivanju psihoaktivnih lekova, jer smatra da oni ne rešavaju osnovne psihološke probleme. Umesto toga, savetuje da pacijenti nađu srećne trenutke iz svog detinjstva, kako bi se ponovo povezali sa dubljim, zaboravljenim delovima sebe. To je, prema njemu, način da se prevaziđe anksioznost i druge psihološke smetnje, jer verovati da su problemi u životu uzrokovani samo spoljnim okolnostima, jeste pogrešno. Smirenost i prihvatanje unutrašnje boli, umesto potiskivanja, može doneti istinsku promenu.
Moreli takođe komentariše probleme sa kojima se suočavaju mladi, naročito adolescenti, koji postaju previše zavisni od društvenih mreža i spoljnog prihvatanja. On smatra da današnji mladi sve više postaju ovisni o sopstvene imidže, što vodi ka problemima kao što su napadi panike i depresija. Po njegovom mišljenju, mladi su previše usmereni na fizički izgled i spoljašnje impresije, a sve više njih, već u adolescenciji, razmišlja o plastičnim operacijama i korekcijama svog tela. On naglašava da, kada se menja spoljašnji izgled, zapravo se menja i unutrašnji doživljaj sebe, jer se dolazi u sukob sa originalnim identitetom.
Jedan od ključnih aspekata Morelijevog pristupa je njegova kritika moderne psihoterapije koja, po njemu, zapostavlja mudrost drevnih filozofskih i duhovnih tradicija. On ističe da je moderno razumevanje duhovnih problema pogrešno, jer zanemaruje duhovne aspekte života koji nisu utemeljeni na racionalnom razmišljanju, već na prihvatanju viših, nevidljivih istina. Za njega, istinska terapija se bazira na razumevanju i primeni drevnih mudrosti, kao što su taoizam ili grčka filozofija, koje ne insistiraju na analizi uzroka, već na prihvatanju postojanja nevidljivih snaga u životu. Moreli veruje da je depresija i tuga, koje ljudi često doživljavaju, zapravo način da se ljudi suoče sa sopstvenim greškama i da ih prepoznaju kako bi postali bolji.
Prema njegovom mišljenju, tuga nije nešto što bi trebalo izbegavati ili bežati od nje. Naprotiv, tuga je sveta jer nas poziva na duboko samoproučavanje i promene u životu. U tom kontekstu, Moreli se poziva na reči Menačema Mendela Šnersona, rabina iz Lubaviča, koji je rekao da depresija nije nešto loše, već način da se oslobodimo grešaka iz prošlog života. Moreli se protivi površnom pristupu, koji danas vlada u društvu, gde se tuga često smatra negativnom i nepoželjnom emocijom.
Ovaj pristup duhovnom zdravlju i životu uopšte se temelji na dubokom razumevanju da pravi mir dolazi iznutra, a ne iz spoljnog sveta. On naglašava da društvo treba da se osloni na unutrašnje vrednosti i mudrosti, a ne da se stalno prilagođava spoljnom pritisku i očekivanjima. On veruje da je priroda ključna za ponovni susret sa samim sobom, i citira drevne mudrosti koje naglašavaju važnost spajanja sa prirodom i sopstvenim korenima.
Na kraju, Morelli razmatra fenomen smanjenja duhovne svesti u društvu i povezanost toga sa rastućim problemima, kao što su drogiranje, alkoholizam i samoubistva. On veruje da smo, kao društvo, izgubili kontakt sa nečim višim i tajanstvenim, što dovodi do unutrašnje pustoši. Smatra da je pronaći i ponovo uputiti pažnju na duhovni aspekt života, ključno za postizanje unutrašnjeg mira i sreće.
Komentari (0)