Zapad razmatra posleratne scenarije za Ukrajinu: Mir moguć i bez ulaska u NATO?

Ame­rič­ki ana­li­ti­ča­ri pred­la­žu us­po­sta­vlja­nje pri­mir­ja, do­go­vor o bez­bed­no­snim ga­ran­ci­ja­ma za Ki­jev s ko­ji­ma mo­ra da se sa­gla­si Ru­si­ja i de­tant iz­me­đu Mo­skve i za­pad­ne voj­ne ali­jan­se

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: Pixabay/Enrique

Iako Ukra­ji­na pri­pre­ma za­kon o no­vim uslo­vi­ma op­šte mo­bi­li­za­ci­je i u Ki­je­vu se za sa­da ne go­vo­ri o mo­guć­no­sti pre­go­vo­ra, u SAD se ozbilj­no raz­ma­tra­ju sce­na­ri­ji za po­sti­za­nje pri­mir­ja iz­me­đu Ru­si­je, Ukra­ji­ne i po­li­tič­kog Za­pa­da. Ana­li­ti­ča­ri ame­rič­kog cen­tra Stim­son ana­li­zi­ra­li su pred­lo­ge za raz­mi­šlja­nje „ka­ko bi po­li­ti­ča­ri bi­li sprem­ni ka­da za to do­đe vre­me”. Uze­li su u ob­zir va­ri­jan­te s „naj­ma­nje lo­šim” is­ho­dom i to u okol­no­sti­ma da­le­ko od ide­al­nih i za jed­nu i za dru­gu stra­nu.

S ob­zi­rom na ne­u­speh ukra­jin­skih sna­ga na fron­tu i za­mor nje­nih sa­ve­zni­ka, is­po­sta­vlja se, ba­rem pre­ma ovoj ana­li­zi, da je sve po­sle pre­go­vo­ra u Is­tan­bu­lu bi­lo gu­blje­nje ljud­stva i re­sur­sa i da sa­da već tre­ba pri­pre­ma­ti te­ren za po­la­ko ob­u­sta­vlja­nje ne­pri­ja­telj­sta­va.

Shod­no to­me, pr­vi deo ana­li­ze ba­vi se ele­men­ti­ma „za­mi­sli­vog” pri­mir­ja Ru­si­je i Ukra­ji­ne. Dru­gi deo is­tra­žu­je pa­ra­lel­ne ili na­knad­ne spo­ra­zu­me u okvi­ru tog pri­mir­ja, ko­ji bi omo­gu­ći­li du­go­tra­jan pre­kid na­si­lja, dok se na kra­ju ba­ve da­ljim na­po­ri­ma za ja­ča­nje re­gi­o­nal­nog po­ret­ka, jer ovaj rat ima zna­tan uti­caj na Evro­pu i Evro­a­zi­ju.

S ob­zi­rom na to da je sa­da mno­go šta ne­iz­ve­sno i da je ne­mo­gu­će pred­vi­de­ti pre­ci­zne de­ta­lje, oni su uze­li u ob­zir da bi u pr­voj fa­zi Ukra­ji­na i Ru­si­ja mo­gle da bu­du fo­ku­si­ra­ne na sma­nje­nje, ako ne i okon­ča­nje na­si­lja. Po­tom bi bi­lo do­go­vo­re­no raz­dva­ja­nje sna­ga i po­vla­če­nje ar­ti­lje­ri­je s li­ni­je do­di­ra. U ta­kvim si­tu­a­ci­ja­ma obič­no se us­po­sta­vi i kon­takt gru­pa za pra­će­nje po­što­va­nja spo­ra­zu­ma. Uzi­ma­ju­ći u ob­zir da ni Mo­skva ni Ki­jev si­gur­no ne bi od­mah pri­sta­li na uvo­đe­nje mi­rov­nih sna­ga duž li­ni­je raz­dva­ja­nja (a to je te­ško i zbog du­ži­ne fron­ta, ko­ja iz­no­si oko 2.000 ki­lo­me­ta­ra), za po­če­tak bi bi­lo do­volj­no da se ob­u­sta­ve bor­be.

U dru­goj fa­zi su pla­ni­ra­li da se ra­di na re­ša­va­nju ključ­nog pi­ta­nja za Ru­si­ju o voj­nom od­no­su Ukra­ji­ne i NA­TO-a. Sa­mju­el Ka­rap iz Rand kor­po­ra­ci­je, ko­ji se ba­vi ana­li­za­ma za Pen­ta­gon, i Dže­re­mi Ša­pi­ro, di­rek­tor Evrop­skog sa­ve­ta za spolj­ne po­slo­ve i tran­sa­tlant­ske od­no­se, sma­tra­ju da će Mo­skva do kra­ja in­si­sti­ra­ti na ovom pi­ta­nju i da ni­ka­kva te­ri­to­ri­jal­na osva­ja­nja ne­će is­klju­či­ti re­ša­va­nje ovog ključ­nog pi­ta­nja. Ta­ko je bi­lo i na is­tan­bul­skim pre­go­vo­ri­ma na po­čet­ku ra­ta, od ko­jih je Ukra­ji­na od­u­sta­la. Ne­dav­no je ob­ja­vlje­no da je ta­da­šnji bri­tan­ski pre­mi­jer Bo­ris Džon­son re­kao Vo­lo­di­mi­ru Ze­len­skom da se od­bi­ja pri­mir­je i na­sta­vlja bor­ba, a Ukra­ji­na je za­tra­ži­la član­stvo u NA­TO-u.

Za re­ša­va­nje ovog pi­ta­nja oni pred­la­žu sle­de­će mo­de­le: da Ukra­ji­na ne uđe u NA­TO, što bi od­go­va­ra­lo već po­me­nu­toj in­stan­bul­skoj for­mu­li, od­no­sno da do­bi­je ga­ran­ci­je bez­bed­no­sti ve­li­kih si­la, uklju­ču­ju­ći i Ru­si­ju – ili po izra­el­skom mo­de­lu: uz ga­ran­ci­je is­po­ru­ka na­o­ru­ža­nja sa Za­pa­da, ali bez oba­ve­ze da se sa­ve­zni­ci Ukra­ji­ne na bi­lo ko­ji na­čin bo­re u toj dr­ža­vi.

Dru­ga mo­guć­nost je de­li­mič­no pri­stu­pa­nje NA­TO-u po za­pad­no­ne­mač­kom mo­de­lu, u ko­jem ga­ran­ci­je ali­jan­se ne va­že u si­tu­a­ci­ji u ko­joj bi Ukra­ji­na po­ku­ša­la da vra­ti oku­pi­ra­ne te­ri­to­ri­je voj­nim pu­tem. Po­mi­nje se i nor­ve­ški mo­del, kad je Nor­ve­ška, kao čla­ni­ca ali­jan­se, da­la su­sed­nom SSSR-u ga­ran­ci­je o ne­raz­me­šta­nju nu­kle­ar­nog na­o­ru­ža­nja, raz­me­šta­nju stra­nih tru­pa ili ne­koj tre­ćoj mo­guć­no­sti ko­ja bi bi­la kom­bi­na­ci­ja po­sto­je­ćih mo­de­la.

Ali auto­ri su sa­svim sve­sni da je, kad se go­vo­ri o bi­lo ka­kvim ga­ran­ci­ja­ma za Ukra­ji­nu, neo­p­hod­no obez­be­di­ti da se rat ne po­no­vi, a to je mo­gu­će sa­mo uz kon­sul­ta­ci­je i pri­sta­nak ru­ske stra­ne na bi­lo ko­ju od va­ri­ja­na­ta.

U okvi­ru ove, dru­ge fa­ze, mo­gli bi da bu­du sklo­plje­ni spo­ra­zu­mi o ob­no­vi Ukra­ji­ne (uglav­nom sa Za­pa­dom), is­pla­ti šte­te (ve­ro­vat­no na ra­čun ru­ske imo­vi­ne ko­ja je za­mr­znu­ta na Za­pa­du) i de­li­mič­nom ubla­ža­va­nju sank­ci­ja Ru­si­ji.

Pi­ta­nje raz­gra­ni­če­nja auto­ri su osta­vi­li za ka­sni­je ko­ra­ke, a spo­ra­zum bi mo­gao da bu­de za­klju­čen na osno­vu to­ga da obe stra­ne za­dr­že kon­tro­lu nad onim te­ri­to­ri­ja­ma ko­je kon­tro­li­šu u tre­nut­ku pre­ki­da va­tre.

Tre­ća fa­za uklju­či­la bi obez­be­đi­va­nje no­vog si­ste­ma re­gi­o­nal­nog po­ret­ka u Evro­pi i me­ha­ni­zma za po­sti­za­nje traj­nog mi­ra, „bu­du­ći da je sam rat i na­stao zbog spo­ro­va iz­me­đu Ru­si­je, Za­pa­da i dr­ža­va u re­gi­o­nu”. Za for­mi­ra­nje bez­bed­no­snog mo­de­la bi­će ključ­na dva ele­men­ta: de­tant iz­me­đu Ru­si­je i NA­TO-a, u okvi­ru ko­jeg mo­gu da se do­go­vo­re no­ve me­re kon­tro­le na­o­ru­ža­nja, kao i ob­na­vlja­nje ne­kih ve­za iz­me­đu Za­pa­da i Ru­si­je, što bi mo­glo da uklju­či avi­on­ske le­to­ve, li­be­ra­li­za­ci­ju vi­znog re­ži­ma i ob­na­vlja­nje eko­nom­skih ve­za. Auto­ri kon­sta­tu­ju da, po­sle ra­ta u Ukra­ji­ni, ne po­sto­ji na­čin da se Za­pad vra­ti na nor­mal­ne od­no­se s Ru­si­jom, ali da je mo­gu­će za­mi­sli­ti us­po­sta­vlja­nje re­gi­o­nal­nih aran­žma­na s Ru­si­jom ko­ji bi mo­gli da sma­nje ve­ro­vat­no­ću bu­du­ćih su­ko­ba i una­pre­de re­gi­o­nal­nu i glo­bal­nu bez­bed­nost.

Uko­li­ko bi ovaj mo­del za­ži­veo, ame­rič­ki ana­li­ti­ča­ri pred­la­žu da bi mo­gao da po­sta­ne pri­hva­tljiv i za dru­ge dr­ža­ve u re­gi­o­nu sa slič­nim pro­ble­mi­ma. Pre­ma ta­ko­zva­nom izra­el­skom mo­de­lu te dr­ža­ve bi ima­le pra­vo da uzi­ma­ju oruž­je i obu­ku stra­nih part­ne­ra i da skla­pa­ju eko­nom­ske spo­ra­zu­me s EU i dru­gim part­ne­ri­ma kao deo od­vra­ća­nja od mo­gu­će bu­du­će agre­si­je. Ali ne bi mo­gli da bu­du kan­di­da­ti za NA­TO i ODKB, ni­ti bi do­zvo­li­li da pri­su­stvo stra­nih tru­pa na svo­joj te­ri­to­ri­ji ili or­ga­ni­zo­va­nje ve­žbi sa stra­nim voj­nim part­ne­ri­ma.

Politika.rs/Biljana Mitrinović Rašević

Izvor: Politika.rs

Komentari (1)

  1. Nikakvi pregovori nikakvi prekidi!!lde se do kraja dok God RUSIJA ne dobije što njozi odgovara!!Rusija je I do sada išla na dogovore I sporazume pa amerikanci englezi I evropa nikad ništa nisu ispoštovali ni potpisano ni obećano!!!

    Odgovori

Ostavite komentar