Uprkos zabrani prilaska koja mu je bila izrečena, V. R. (34) je u utorak u novosadskom solarijumu hicima iz pištolja ubio bivšu 26-godišnju partnerku. Kada je bio siguran da je devojka mrtva, V. R. je pucao sebi u glavu. Od zadobijenih povreda preminuo je ubrzo u Kliničkom centru Vojvodine.
Kontrola mere zabrane prilaska koju je sud odredio V. R., kao i u svim drugim slučajevima, u smislu svakodnevnog nadzora – nije postojala, a ne predviđa je ni Zakonik o krivičnom postupku, ni Zakon o sprečavanju nasilja u porodici.
Ako je reč o krivičnom postupku, tužilaštvo je to koje u ranijim fazama procesa predlaže meru, a sud je određuje. Policija, prema zakonu, kontroliše meru, ali reaguje tek u slučaju da se prijavi njeno kršenje.
Nešto drugačije su odredbe u Zakonu o sprečavanju nasilja u porodici. Ovaj zakon predviđa da je policijski službenik taj koji procenjuje stepen rizika u konkretnom slučaju i izriče meru zabrane prilaska. Međutim, nijedan zakon ne propisuje kontrolu poštovanja mere.
Uroš Novaković, profesor porodičnog prava na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu rekao je između ostalog za „Politiku” da policija, niti bilo koji drugi državni organ, nema zakonsku obavezu da prati sprovođenje mere zabrane prilaska koja se izriče po Zakonu o sprečavanju nasilja u porodici.
“Mislim da to nije ni moguće sprovesti u praksi. Zakon o sprečavanju nasilja u porodici je specifičan i, kao što mu ime samo govori, treba da spreči porodično nasilje. Posle pet godina primene ovog zakona, imamo najgore posledice – ubistva, iako je cilj ovog zakona preventivan. To nam pokazuje da nešto treba da se menja u zakonskom okviru. Postoji i drugi način da se nešto promeni, a to je da napravimo društveni konsenzus o eliminisanju nasilja iz javnog medijskog prostora, o tome da se obrasci nasilja koji se javljaju i koji postaju društveno prihvatljivi – eliminišu. Bez eliminisanja toga nećemo moći, i da donesemo još ko zna koliko zakona o sprečavanju nasilja u porodici, da smanjimo nasilje”, napominje između ostalog profesor Novaković.
Mera zabrane prilaska u krivičnom postupku se, kako za “Politiku” objašnjava Ivana Miljuš, docent na katedri za krivično pravo Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu, u praksi uglavnom određuje kada se okrivljeni tereti da je pretio oštećenom (kao na primer u slučaju krivičnog dela ugrožavanja sigurnosti), kada postoji sumnja da je izvršio proganjanje, nasilje u porodici, a da okrivljeni ranije nije osuđivan za isto delo, krivično delo sa elementima nasilja i pretnji.
Komentari (0)