“To je BAJKA u koju verujem”: Tijana Čurović otkrila koji joj je OMILJENI GRAD, a jedno nikako ne podnosi

Ogromnu popularnost Tijana je stekla i voditeljskim angažmanima, ali nikad ne odustajući od svog sna koji živi - glume

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: Ustupljene fotografije/Shutterstock/Objektiv/Ilustracija

Jedna od naših najlepših glumica koju je televizijska publika upoznala kroz mnoge značajne uloge u našim kultnim serijama, Tijana Čurović, dokazala je da je izabtrala pravi put.

Ogromnu popularnost Tijana je stekla i voditeljskim angažmanima, ali nikad ne odustajući od svog sna koji živi – glume.

Foto: Ustupljene fotografije

U intervjuu za Objektiv, nakon novogodišnjih i božićnih praznika, Tijana je otkrila gde ćemo je gledati u 2023. godini, ali i neke nepoznate detalje iz svog života.

2022. godina je definitivno bila njena godina, jer je u februaru u medijima osvanulo da se nakon sedam godina od razvoda pomirila sa mužem, inače poznatim glumcem Slavišom Čurovićem.


Tijana se u intervjuu za naš portal dotakla i njihovog porodičnog putovanja, Svetskog prvenstva, ali i sa kog seta je u sećanju ponela najviše anegdota.

Kada je gluma u pitanju, ima li razlike u radu na seriji i filmu?

– Gluma se bavi osećanjem, emocijama, dubinama ljudske duše, što bismo mi rekli morate dobro da poznajete prvenstveno svoju dušu i da je istražujete svakodnevno, pa onda da budete spremni da je prostrete pred svima bez zadrške. Iskazivati osećanja nije nikada lako, ni jednostavno, bila ona vaša ili protkana kroz vašu dušu. Razlika je samo u načinu iskazivanja pred kamerama gde se vidi svaki milimetar duše i moraju sredstva iskazivanja biti suptilnija, ili u pozorištu gde mora čitavo telo da vam igra da bi i onaj gledalac u zadnjem redu poverovao u to što radite. Ali za mene je gluma apsolutna istina i predavanje i proživljavanje do kraja, ma koliko koštalo, i samo u tu istinu verujem.

Bili ste deo ogromne ekipe koja je doprinela da serija “Stižu dolari” bude jedna od najgledanijih. Šta Vas veže za taj set?

– Imala sam sreće da me na velikom kastingu za mlade i jednu od glavnih uloga izaberu već na trećoj godini studija, baš za ulogu Marine u seriji “Stižu dolari”. Nisam tada bila svesna težine zadatka, i da su mi otac i majka Mira Karanović i Pera Kralj. Gledala sam samo da uvek dođem na vreme, da uvek znam tekst, da se zbog mene ne ponavlja kadar. Da budem pomagač svima na setu, ljubazna, pristojna, svima da se javljam i nemam posebne zahteve. I danas kada vidim mlade kolege da su takvi na setu, oduševim se i znam da su na pravom putu. Kada neko dobije prvu šansu, a izigrava zvezdu, njega neće voleti ni ekipa i kao takav neće moći daleko da dogura u našem poslu. Smatram da je zajednička energija potrebna da se napravi dobar projekat i osećaj da smo svi podjednako bitni i važni preduslov je za uspeh. To sam naučila od velikih kolega sa kojima sam imala priliku da radim.

Koji zadatak u poslu Vam je do sada bio najlepši, a koji najizazovniji?

– Najizazovnije i najteže mi je možda bilo spremati i igrati “Koljadu”. Svako ko je čitao “Koljadu” zna koliko tu ima te teške ruske težine, načina života i slikovitih likova. Imala sam priliku i da ga upoznam i tek kada nam je rekao da su svi ti likovi o kojima je pisao stvarni bilo mi je još teže da se suočim sa tim i da to odigram. A što se televizije tiče, pa verovatno kada sam igrala majku koja je ostavila dete i pronalazi je mnogo godina kasnije u “Jedne letnje noći”.

Koliko je fizički izgled važan za glumicu?

– U našem poslu fizički izgled, nažalost, ograničava da vas zovu za određenu vrstu uloga, mene su uvek svrstavali u uloge finih, dragih devojaka i žena. Nekada mi je bilo žao zbog toga, a sada i nije. U Holivudu imate veće šanse da odigrate i sušte suprotnosti jer je produkcija svesna maski i svega što je dovoljno da izmenite lični opus. Setite se samo filma “Monster”, ali mi još nismo na tom nivou da se tako razmišlja.

Jeste li sada u najboljim godinama za glumicu?

– Svake godine donose nešto novo i drugačije. Mislim da nema dovoljno ženskih uloga, ni u literaturi, niti su scenariji posvećeni tome da žene preuzimaju i nose radnju. Svesni toga, glumice u svetu su krenule da preuzimaju inicijativu, da produciraju projekte sa takvim jakim ženskim likovima pa se Margo Robi dosetila toga da napravi film “Tonja” svesna toga da će je zvati samo za lepotice. Riz i Nikol Kidman – razne serije, itd… pa možda se taj trend prenese i kod nas.

Da li je ovo Vaših pet minuta?

– Ne bih ja to tako nazvala. Imam samo sreću da od kada sam počela da radim, nisam pravila pauze, snimam i imam posla, biram uloge i ekipe sa kojima ću raditi i ne prihvatam gluposti.

 Sigurno postoji dosta anegdota sa snimanja serija i filmova na kojima ste angažovani, da li biste podelili neku sa našim čitaocima?

– Svako iz našeg posla će vam reći da baš ne voli to pitanje. To je kao kad se neko smeje na času pa profesor kaže: “Hajde reci sad svima šta je smešno”. Ima, sigurno da ima u svakom projektu i anegdota i rada i zanimljivosti… ali to bih mogla od projekta do projekta. Eto, možda je najviše anegdota bilo snimajući “Pevaj brate” sa Andrijom i ekipom.

S obzirom na to da imate iskustva sa glavnim i važnim ulogama, donosi li takav zadatak veći izazov ili doprinosi samopouzdanju?

– Nije važno kolika je uloga,važno je da ima “mesa”. Može biti i glavna uloga ukoliko je jednolična i bezlična, onda nije važno kolika je, a ima malih, slatkih uloga koje vam je milina da igrate, tako da nema pravila.

Foto: Ustupljene fotografije

Koristite li neka znanja ili veštine koje ste stekli na akademiji u privatnom životu?

Koristim sve što imam. Naš instrument je naše telo i um, to je jedini alat koji imamo i koristimo. Sva iskustva, sve patnje, radosti, tuge, raspoloženja utkani su u našu dušu i time i baratamo, dodamo još malo mašte i eto vam uloga.

Koji Vam žanr najviše leži?

– Na akademiji su mi govorili da baš imam smisla za komediju, a ja sam vise bila zainteresovana za dramske uloge. Nakon akademije sam počela i u komediji da uživam, ali podjednako volim dramu. Zavisi od perioda u kom se nalazim. Nije važan ni žanr ako je dobro napisana uloga. Najvažniji je scenario.

Koja Vam je omiljena ljubavna pesma?

– Uh, poeziju obožavam i teško mi je izabrati jednu. Od Šekspirovih soneta, Vislave Šimborske, Mike Antića, Dučića, Šantića, Miljkovića… ali hajde da izaberem Miku i “Bosonogu pesmu”:
….

Ja umem u svakom novembru
da napravim jun.
I nemam obične sreće.
I nemam obične grehove.

Moja je sreća srneća,
a grešno mi je smešno
Ako me neko čačne
u ove oči plačne,
nije to neutešno:

ja umem od suza da pravim
klikere lepe,prozračne.

Eto, delića…

Veoma ste optimistični i vedri u javnosti, da li ste takvi uvek?

– Trudim se da budem. Smatram da ukoliko bar jednoj osobi u toku dana ne ulepšam i ne oplemenim dan, da je taj dan protraćen.

Putovali ste Azurnom obalom preko leta, koji grad je najviše utisaka ostavio na Vas?

Obožavam da putujem, smatram da putovanja oplemenjuju dušu. Oduvek me je zanimala planeta i ljudi na njoj, spoj različitih kultura, jezika, nacija, istorije i kako su se različito razvijali narodi na različitim meridijanima. Ja sam pre svega zemljanka pa onda možemo sve ostalo stavati na listu. Ne podnosim ograničenja, granice i zanima me planeta na kojoj živim, želim da je što bolje upoznam za života. Imam i pomalo utopističke stavove što se toga tiče.

S obzirom da ste putovali porodično, da li je to putovanje značilo nešto posebno za Vas?

– Uživali smo. Potpuno je drugačiji doživljaj kada putujete kolima i vidite predele usput koje ne biste videli da ste išli od aerodroma do aerodroma. Toskana usput Provansa se ne mogu objasniti sem kao najlepši pejzaži slikani suncem. Te boje od zlatno-žute do maslinasto-zelene i sela u koje smo namerno svraćali, ništa manje nisu nego bajka u koje verujem. I moram spomenuti Ćinkve Tere koje sam videla, ne sada, ali na nekom drugom putovanju, vredne su svaki sekund vašeg pogleda. Moj omiljeni grad Pariz je koji je spoj svega što me fascinira: kultura, hrana, arhitektura, muzika…

Videli smo na Instagramu da ste pratili Svetsko prvenstvo, za koga ste navijali?

– Za naše, naravno! Odgledala sam čitavo prvenstvo i žao mi je što se inače ne odigrava zimi. Od brata i tate sam naučila i zavolela da pratim fudbal, još od malena su me vodili na stadione i učili da navijam. Jedino još nisam naučila da gledam, a da se ne nerviram.

Kako ste proveli praznike?

– Praznike smo proveli u Crnoj Gori. Za Novu godinu smo sa prijateljima išli u Kotor, a ostale dane u toplom porodičnom okruženju, gledajući serije, filmove, družeći se sa prijateljima.

Da li već radite na nekim važnim projektima?

– Uskoro kreće nova sezona “Beležnice profesora Miškovica” na RTS-u, koju smo snimali tokom leta, tome se radujem.

Koja je Vaša poruka čitaocima Objektiva?

– Poručila bih im da budu svoji, da se bave isključivo svojim životom, da ne osuđuju druge. Da žive istinite odnose, da ljube koje vole, da rade posao u kome se predaju i uživaju i nađu sopstveni mir.

Piše: Marija Stanković

BONUS VIDEO:



Izvor: Objektiv.rs

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar