“Na cesti Petrovačkoj, na cesti OKRVAVLJENOJ”: Ovo je pesma Branka Ćopića koja je IZNERVIRALA Milanovića

Ćopićeva pesma govori o stradanju Srba na Petrovačkoj cesti za vreme Drugog svetskog rata

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: EPA, Printscreen/RTRS

Hrvatski predsednik Zoran Milanović u skandaloznoj izjavi da ta država može da podigne optužnicu protiv predsednika Srbije Aleksandra Vučića, ispoljio je dodatni nivo ustaškog ludila, a zasmetala mu je i pesma “Na Petrovačkoj cesti” čuvenog Branka Ćopića.

– Hrvatska će sutra optužiti njihovog aktualnog predsednika, ako bude loše volje, zato što je divljao na teritoriji Hrvatske ’95. godine, a ne na Petrovačkoj cesti, kao u pesmi Branka Ćopića, na kojoj su se navodno dogodila ta dela u kojima su navodno poginula neka deca – rekao je hrvatski predsednik.

Očigledno je pesma Branka Ćopića “Na Petrovačkoj cesti” mnogo iznervirala Milanovića, koga pored pesme nervira i istina i svako ko priča o stradanju Srba, kao i predsednik Vučić koji ne ćuti o progonu i pogromu našeg naroda.

Ćopićeva pesma govori o stradanju Srba na Petrovačkoj cesti za vreme Drugog svetskog rata, kada su neprijateljski avioni gađali srpske izbeglice. Srpski narod je istu sudbinu doživeo i 1995. za vreme zločinačke akcije “Oluja”, kada su hrvatski vojni avioni gađali civile i usmrtili 10, dok je najmanje 50 ljudi povređeno.

Milanović je zbog toga napravio paralelu između dva zločina, ali za njega očigledno ubijanje srpskih civila od strane hrvatske vojske nije zločin.

U nastavku prenosimo tekst pesme koja je hrvatskom predsedniku “trn u oku”:

NA PETROVAČKOJ CESTI

Na cesti Petrovačkoj izbjeglice
i trista djece u kolini.
Nad cestom kruže grabljive ptice,
tuđinski avioni.
Po kamenjaru osniježenom
čelična kiša zvoni…
U snijegu rumena Marija,
mamina kćerka jedina,
bilo joj sedam godina.

Tri dana Grmeč gazila
i posrnula stotinu puta.
Suknju je imala – ni kratku ni dugu,
a prsluk malen, premalen,
a povrh svega kabanica,
beskrajnih rukava, široka, žuta,
od starog očevog kaputa.
Ponekad mala plakala,
nekad se opet smijala
i vesela bila
kad bi je mati tješila:
“Još samo malo, rođena,
pa ćemo vidjeti Petrovac,
a to je varoš golema,
tu ima vatre i hljeba
i kuća – do samog neba”.

Radovala se djevojčica
i vatri, i gradu neviđenom,
a sada leži, sićušna kao ptica,
na cesti Petrovačkoj,
na cesti okrvavljenoj.

Oči gledaju širom,
al’ sjaja u njima nema,
sa mrtvih usana male
optužba teče nijema:
O, strašna ptico, ti si me ubila,
a šta sam kriva bila!
Sedam sam godina imala,
ni mrava nisam zgazila.
Tako sam malo živjela,
i tako malo vidjela,
a svemu sam se divila.
Bila sam bezbrižni leptir,
a ti me pokosi, ptico,
ti mi ugasi zjene,
polomi ručice moje,
od gladi otežale,
od zime ukočene.

Optužbu vapije dijete,
stisnutih modrih pesti,
u okrvavljenom snijegu,
na Petrovačkoj cesti.
Tuđinski ljudi krvavi,
kuću su našu spalili,
djetinjstvo su mi ukrali,
i mnogo naših ubili.

Tuđinske ptice, čelične nemile,
nad planinom su našom letjele.
Smrači se, rođena goro,
i na sve naše pute,
pošalji sinove svoje,
pošalji vukove ljute,
osveti moje noge izranjene,
i jutra gladna rasplakana,
i ruke modre i smrznute.
Zagrmi, tata, iz velikog topa,
pomlati tuđe gadove,
zabubnjaj, braco, mitraljezom,
mrtva te sestra zove.
Osvetu vapije dijete,
stisnutih smrznutih pesti,
u krvi i snijegu,
na Petrovačkoj cesti…

Podsetimo, ustaški udari na Srbiju i predsednika Vučića intenzivirali su se nakon što je Posebno odeljenje za ratne zločine Višeg suda u Beogradu potvrdio prvu optužnicu protiv hrvatskih oficira za ubistvo srpskih izbeglica na Petrovačkoj cesti 1995. godine u zločinačkoj akciji “Oluja”. Potvrđenom optužnicom obuhvaćena su četvorica pripadnika hrvatskog ratnog vazduhoplovstva Vladimir Mikac (67) iz Ptuja, Zdenko Radulj (69) iz Osijeka, Željko Jelenić (69) iz Pule i Danijel Borović (64) iz Varaždina. Oni se terete za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u saizvršilaštvu.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić govorio je o zločinu na Petrovačkoj cesti i optužnici protiv hrvatskih pilota i istakao da zločinci koji su ubijali decu moraju da odgovaraju.

–  Ja nemam problem sa tim da sam vam ja kriv za sve na svetu. Za mene je tih osmoro zaklopljenih očiju veća svetinja od svih napada na mene, državu koju vodim i moju porodicu. Jer ako nismo u stanju decu da zaštitimo, onda ne zaslužujemo da postojimo kao država. I nadam se da će zločinci odgovarati, oni koji su ubijali decu, a pri tome proglašavani za junake – kazao je predsednik.

U ovom zločinu ubijeni su Darinka Drča (68) i njeni unuci Jovica Drča (6) i Mirjana Dubajić (21), brat i sestra Nevenka (11) i Žarko (9) Rajić, Krstan Vuković (44) i njegov sin Darko (13), kao i Branko Stijelja (72) i njegov sin Mirko (34). Još najmanje pedeset osoba je ranjeno i osakaćeno, a među njima je najviše bilo dece.

BONUS VIDEO

Izvor: Objektiv.rs

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar