Na predlog predsednika države Mila Đukanovića, u timu koji će proveravati tekst Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom našla se i supruga Srđe Darmanovića, visokog funkcionera DPS-a, Aneta Spaić.
To je odlučeno nakon prekjučerašnjeg sastanka između predsednika Vlade Dritana Abazovića i predsednika Crne Gore Mila Đukanovića.
Spaićeva, međutim, ima interesantnu biografiju pored činjenice da je dekan Pravnog fakulteta u Podgorici.
Ona je, naime, bila u ekspertskom timu Vlade Crne Gore dok je na njenom čelu bio Duško Marković, ni manje ni više nego za Zakon o slobodi veroispovesti.
Sveštenike nazivala jastrebovima, a odlučuje o Temeljnom ugovoru
U autorskom tekstu koji je objavljen nakon sastanaka koji su se vodili o Zakonu o slobodi veroispovesti Spaićeva je ocenila da su verodostojnici Srpske pravoslavne crkve željni političke borbe vođeni fatalnom privlačnošću politike, a ne ciljem kompromisa.
Ona je kazala da su „jastrebovi” SPC ponudu da primenu Zakona o slobodi veroispovesti, koji je dobio pozitivno mišljenje Venecijanske komisije Saveta Evrope, proglasi višegodišnji moratorijum dok ne prođe ispitivanje prvo pred Ustavnim sudom, a potom, i bez i pojedinačnog akta, pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu, okarakterisali sramnom.
– Ako se zna da je u parlamentarnim demokratijama Vlada najčešći predlagač svih zakonskih tekstova, a neretko i amandmana na već donete zakone, pitam se šta je to bilo tako „nepristojno“, „nemoguće“, „nezakonito“, „protivno ratio-u”, u ovoj ponudi – kazala je Spaićeva u autorskom tekstu.
Ona je kazala da opijeni litijama, osnaženi kampanjom koja se vodi protiv Crne Gore, vodeći klerici Srpske crkve nisu ni želeli dogovor.
Leposavić: Spaić tvrdi da su saopštenja Crkve neprikladna, a ne primećuje da je sveštenstvo nazvala jastrebovima
Tadašnji član ekspertskog tima Srpske pravoslavne crkve, a kasniji ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić reagovao je na autorski tekst Spaićeve i napravio paralelu da je ona zvanična saopštenja Crkve o pregovorima okarakterisala kao „neprikladna“ – ne primetivši, pri tom, način na koji je naslovljeno njeno obraćanje Crkvi i javnosti, kao i to da je sveštenstvo nazvala „jastrebovima“.
– A svoje ekspertske stavove svela tek na ideološko-političko agitovanje. Ako je ranije i postojala žal zbog nemogućnosti uvažene profesorice da prisustvuje drugom krugu razgovora, sada je jasno da ne bi naročito doprinijela pozitivnom ishodu dijaloga – barem dok postoji saglasnost da isti podrazumijeva elementarno međusobno uvažavanje. Iako je najavila ‘podrobnu analizu’ spornih pitanja, strijele koje je odapela nisu stigle daleko. Umjesto toga, može se dodatno saznati o tome koliko su neutemeljeni argumenti druge strane, ali i o stvarnim namjerama koje je Vlada imala u minulim pregovorima. Članica Vladinog tima se najprije osvrnula na to da je Crkva ‘odbila ponudu’ vlasti da bude ‘proglašen de facto višegodišnji moratorijum na primjenu Zakona o slobodi vjeroispovijesti’. Iako je označila ovo rešenje kao faktičko, a ne pravno, ona je dalje navela da je bilo moguće da Skupština usvoji amandman kojim bi cio Zakon bio stavljen van pravne snage, a sva vjerska pitanja i prava (p)ostala neregulisana. Imajući u vidu ovu kontradiktornost, jasno je zašto Vlada nikada nije obrazložila niti pismeno upoznala Crkvu sa tim šta je u stvari bio njen predlog o ‘moratorijumu’. Stoga nema mjesta čuđenju zašto su pravnici Crkve konstatovali da nije dozvoljeno usmeno ugovarati nevaženje usvojenog Zakona. Ne treba posebno obrazlagati da nije bilo u pitanju nikakvo rešenje, već odlaganje problema i to takvo gdje bi Crkva i vjernici trebalo da vjeruju vlastima na riječ, po svoj prilici, samo do izbora – saopštio je Leposavić.
Pored svega ovoga, kako tada navodi Leposavić, gospođa Spaić se i dalje pita šta to ponudu Vlade čini nepristojnom i ističe da je „teško verovati“ da zahtev za obaveznu registraciju predstavlja „izraz državnog zlostavljanja Crkve“.
– No, samo jedan pasus kasnije, ona nam potvrđuje, ne samo to da državno zlostavljane Crkve postoji, već i da ga se treba čuvati. Rekavši valjda više nego što je namjeravala, ona obznanjuje je da nije bilo u pitanju nikakvo uvažavanje države, već da je „ekspertski tim Vlade, razumljivo, odbio da prihvati pravne i istorijske nonsense i nebuloznu tvrdnju o istorijskom kontinuitetu i osmovjekovnom trajanju Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori“. Vlada i njeni pravni eksperti su, dakle, bili na pseudoistoriografskom zadatku likvidiranja pravnog subjektiviteta jedine kanonski priznate i istinski postojeće Pravoslavne crkve Crnoj Gori, uz krajnje autokratsko ignorisanje većine svojih građana i njihovog jasnog osjećanja i opredjeljenja. Zbog toga su njihovi argumenti neodrživi, a poslednji pregovori propali. Za koga je privlačnost politike fatalna i šta donosi vrijeme, ostavimo javnosti da sudi i svjedoči – zaključio je Leposavić u svom tadašnjem odgovoru.
BONUS VIDEO:
Komentari (0)