Aleksandar je pop i vrhunski fudbaler: S Amfilohijem je spasio celu naciju, igrao s Jestrovićem, Stanojem

U razgovoru za Objektiv otkrio je i kako se od fudbala okrenuo ka religiji, a pomogao je i Venecueli u vremenu kada tamo praktično niko osim Srba, Rusa i Ukrajinaca nije hteo da služi liturgije u toj zemlji

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: Privatna arhiva

Mnogi i dalje veruju da je sudbina sila koja određuje život svakog čoveka na svetu. Štaviše, pojedini ljudi imali su neverovatan i nesvakidašnji put. Jedan od njih je i sveštenik Aleksandar Đurđević, čija je priča sve, samo nije obična.

U razgovoru za Objektiv otkrio je i kako se od fudbala okrenuo ka religiji. Božji poziv odveo ga je iz rodnog Valjeva, preko Venecuele, do Floride. Ipak, nikada se nije odrekao svoje najvažnije sporedne stvari.

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs

TANDEM JESTROVIĆ – ĐURĐEVIĆ

Nego, krenimo redom, od trenutka kada je zakoračio u najpopularniji sport na planeti.

– Sa šest godina, davne 1978, počeo sam da treniram fudbal na Petom puku u Radničkom. Sećam se i pokojnog trenera Dragana Rebića. Upravo je Reba bio saradnik Save Kristića, od koga sam i bukvalno naučio sve fudbalske korake. Međutim, najozbiljniji početak zapravo se dogodio u Krušiku.

Menjao je potom klubove, ali ne krije koliko je zavoleo popularnu „dizelku” iz Lajkovca.

– Železničar je najlepši period u mojoj karijeri. Stekao sam tamo puno dobrih prijatelja, sarađivao sa sjajnim trenerom i gospodinom Vojkanom Despotovićem, inače, nekadašnjim igračem OFK Beograda. Kasnije sam igrao malo u Osečini, dok sam se po povratku iz vojske, ponovo vratio u Lajkovac. U jednom delu karijere odlučio sam da pređem iz Ribnice u obrenovački Radnički. Nisam se dugo zadržao zbog određenih porodičnih razloga, iako sam igrao sa Nenadom Jestrovićem. On je bio u špicu, a ja u veznom redu.

Čak je u biografiju upisao i ime slavnog Obilića, svojevremeno prvaka države.

– Posle određenog nezadovoljstva u Trudbeniku 1995. godine, proveo sam deo fudbalskog života i u Obiliću. Družio sam se i sa Šarcem, Zorićem, u toj generaciji bili su i Janković, Novković, golman Jevrić, Lešnjak, Babeu, kapiten i sadašnji strateg Partizana Aleksandar Stanojević.

MISIJA U VENECUELI

A onda je prelomio u glavi i odlučio šta želi da studira.

– Potičem iz tradicionalne porodice. Uvek se slavilo, proslavljalo, mada nisam išao mnogo u crkvu. Krenulo je u međuvremenu NATO bombardovanje i polako sam, pre putovanja na utakmice, počeo malo da idem na liturgije. Obično nisam mogao da ostanem do kraja, već zapalim sveću, poslušam koliko stignem i odem. Kasnije sam sve više i više praktikovao taj život. Javila se želja za naukom, pa sam se odlučio za teologiju. Razmišljao sam da ću umreti na zelenom terenu, ipak, javio se ovaj poziv i krunisao moj život.

Utkao je sebe i u zanimljivu misiju, pošto je 2012. godine otišao u najseverniju zemlju Južne Amerike.

– U Venecueli je do tada zamro crkveni život i održavao se na slamčicu. Povremeno su liturgije služili ruski i ukrajinski sveštenici. Nastala je potom duga pauza, dok je isti taj život počeo da vaskrsava kada su me Sinod SPC i Amfilohije Radović izabrali da odem u tu državu. Na taj način dobrim delom se i moja porodica ugradila u takvu misiju.

S druge strane, već četiri leta je na Floridi, tačnije u Nort Portu, kao protonamesnik u Crkvi Svetog Save. Pred jedan od najvećih hrišćanskih praznika – Uskrs, potvrdio je da su Srbi u dijaspori izuzetno pobožni.

– Obišao sam Čikago, Njujork, Vašington, Šarlot i Atlantu, i ovde je narod gladan Srbije. Posebno oni koji su rođeni u Americi, pa im mnogo znači da znaju ko su i šta su. Ljudi se okupljaju oko crkve i ona im je sve. Sama uloga crkve prevazilazi svoje granice, ali svi smo mi na neki način misionari. Konkretno, kada je u pitanju Badnji dan, bude do 400 ljudi, slično je i za Uskrs. Ljudi osećaju, dolaze i ne žele ništa da propuste.

Poslao je i poruku svim vernicima.

– Vaskrsenje je preobrazilo čitav svet. Jasna je i poruka koju želim da kažem, kada čovek živi oko crkve, to znači da je slobodan i ispoveda svoju veru. Neophodno je da imamo poštovanje prema Bogu, da se pokajemo i tek onda možemo da se pogledamo u ogledalo.

Fudbal je obeležio njegov dosadašnji život. Sasvim je prirodno što ne može da se odrekne omiljene igre, kako je i apostrofirao na kraju intervjua.

– Već drugi mesec radim kao trener u Brejden Riveru. Interesantno je da mi je bivši golman Vardara i reprezentacije Jugoslavije Đoko Tasovski sada direktor kluba – zaključio je Đurđević.

Sve ostalo o sportu, ali i svim drugim temama, pročitajte u dnevnom izdanju novina Objektiv.

PIŠE: Uroš Selenić

Izvor: Objektiv.rs

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar