U svetu se već govori da je pandemija završena i da je vakcina izlaz ka normalnom životu. Koliko će svet biti drugačiji dan posle pandemije i gde će se u njemu nalaziti Srbija – razgovaramo sa dr Orhanom Dragašom, direktorom Međunarodnog instituta za bezbednost i autorom bestselera „Dva lica globalizacije – istina i obmane”.
Šta je pandemija pokazala o svetu u kome živimo? Zašto se svet još više podelio?
Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs
– Pandemija je pokazala i naše najbolje i najružnije lice, tako je u velikim krizama. S jedne strane, države su se zatvorile štiteći se od virusa, što jeste bilo opravdano, ali mnoge su to zatvaranje prenele i na politički plan do dan-danas, što je pogubno za njih same. Sa druge strane, svet je pokazao da nije izgubio solidarnost i empatiju, države su pomagale jedna drugoj, koliko su mogle. Mnogi, a naročito najveće svetske sile, odlučile su da iskoriste krizu za rast svog uticaja. To se radi na različite načine. Pomenuću samo neke, ali većina njih, ako ne svi, svode se na širenje takozvane meke moći, ne i vojnog uticaja. Pre svega, reč je o ekonomiji. Taj uticaj je na samom početku pandemije pokušala da proširi Kina. Ona je u prvim mesecima pandemije rešila da iskoristi svoje ogromne proizvodne kapacitete i počela da zasipa svet medicinskom opremom, za kojom je u tom trenutku vladala nestašica. Ispostavilo se da je Kina svetski monopolista u proizvodnji mnogih od tih proizvoda, na primer, skoro 80% hirurških maski proizvodilo se u Kini. Ona nije birala sredstva da se okoristi o taj monopol, čak je bilo slučajeva da je nacionalizovala proizvodnju u nekim fabrikama čiji su vlasnici stranci. Ova trka za uticajem nastavila je da se vodi preko vakcina, i tu trku i danas pratimo.
Kako se Srbija snašla u dosadašnjoj krizi?
– Srbija je postala svetska zvezda u borbi protiv pandemije. Evo samo u proteklih nekoliko dana velike priloge o Srbiji objavili su Fajnenšel tajms i CNN i svi su pozitivni. To se odavno nije dogodilo, ako se uopšte ikad dogodilo, da imamo ovako dugu seriju pozitivnih priloga o Srbiji u najvećim svetskim medijima, a da nije reč o Novaku Đokoviću. Tragedija je što je pandemija odnela nekoliko hiljada života, ali niko na svetu toga nije bio pošteđen. Srbija se od početka ponašala izuzetno odgovorno, i sve vreme ide korak napred. Pokazalo se da imamo izuzetno liderstvo kod predsednika Vučića, jer ta sposobnost se najbolje vidi u vreme rešavanja kriza. Podsetiću da je Srbija bila jedna od prvih evropskih zemalja koja je uvela „tvrde” mere – zatvorila je granice, uvela vanredno stanje, ograničila kretanje. To je bilo pre godinu dana i svi ovi mediji koji sada hvale Srbiju, tada su je kritikovali, a nije prošlo ni nekoliko nedelja, sve evropske zemlje su uradile isto to. Drugo, Srbija ne samo da je očuvala svoju ekonomiju i životni standard građana nego je u vreme pandemije nastavila da privlači investitore. Neke od najvećih investicija otvorene su tokom prošle godine, na primer japanska industrija „Tojo” počela je da gradi fabriku usred epidemije. To nije moglo da se uradi preko noći. To je rezultat promišljenog upravljanja ekonomijom svih proteklih godina. Ne bismo imali odakle da finansiramo mnoge tokom pandemije, da za to nije bilo realnog novca, ušteđenog novca i niskog javnog duga. I na kraju, otkuda ovako dobri rezultati u vakcinaciji, koja je završna bitka protiv korone? Pa zato što Srbija sve vreme neguje dobre odnose i sa Evropom i Amerikom, ali i sa Rusijom i Kinom. Političke prepreke ne smeju da postoje kada se traži rešenje za ovako veliku krizu kakva je pandemija. Evropska unija, s druge strane, stavlja prioritet na političke razlike i zato ima niske procente kada je reč o vakcinaciji i zato njene članice preuzimaju u svoje ruke poslove oko vakcina, jer ne žele da budu žrtve politike
Ostatak ove priče pročitajte u današnjem izdanju Objektiva.




Ti si Dragaše došao u Beograd i danas govoriš ovo što govoriš, činiš to zato što ti je Vučić i njegova vlast omogućila da sve dobiješ od države. Imaš li nekog u familiji ko nije zaposlen na državnim jaslima a, moje dete sa završenim državnim fakultetom radi povremeno ( na po tri meseca) kao ulični čistač. Ne zaboravi Dtagaše ni tu činjenicu da sam profesor na fakultetu ali nisam član SNS-a. Znaš li koliko sam napora kao samohrana majka morala da savladam jer mu je otac stradao u ratu na "tvom" Kosovu a ja sam iz NIŠA. Najbolje bi bilo da ćutiš i uživaš dok se drugi muče i stradaju. "Kakva zvezda", čoveče?