Najbolji Partizanovi stranci u ovoj deceniji: Od čarobnjaka iz Brazila, preko Meda, pa do Princa (VIDEO)

Van liste ostali su Valeri Božinov, Lamin Dijara koji je odigrao samo sezonu tokom ovih 10 godina...

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: Starsport

Bilo je leto 2007. godine. Partizan je završio još jednu sezonu bez šampionske titule i klub je bio na prekretnici. Crvena zvezda je dominirala sa dve duple-krune u nizu, a crno-belima je bio potreban potpuni preokret.

Dolaskom novih ljudi u sportski sektor, Miroslava Đukića (kojem je Aleksandar Stanojević bio pomoćnik), potom i Slaviše Jokanovića na klupu, odnosno Ivana Tomića na mesto sportskog direktora, krenula je jedna nova era.

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs

U Teleoptiku je tih godina nadolazila jedna moćna generacija predvođena Stevanom Jovetićem, kao i Ivanom Obradovićem, a Ivan Tomić je odlučio da okosnicu tima napravi oko stranaca. Prvi put u istoriji kluba.

Stigli su Žuka, Moreira i Dijara i dan danas nema navijača Patizana koji se ne naježi na pomisao tog trija. To je bio početak jednog novog vremena, kada govorimo i o dominaciji na domaćim terenima, ali i o uticaju internacionalaca na igru i rezultate kluba iz Humske.

Samo tri godine kasnije, Brazilac Kleo je praktično sam odveo Partizan u Ligu šampiona, koji je tada vodio Aleksandar Stanojević, a u klubu je i dalje bio Moreira, uz Meda Kamaru.

Ovo je priča o njima. Doduše ne baš ovima. Ovo je priča o strancima koji su obeležili dekadu na izmaku u fudbalskom klubu Partizan. Najboljih 11 u našem izboru. Možda će biti nedoumica kod nekih da li je naš redosled pravi, ali verujemo da su svi složni oko broja 1.

Prins Tejgo

Krećemo sa uvodnim mesecima u ovoj deceniji. Na zimu 2011. na pozajmicu iz Hofenhajma je stigao Prins Tejgo, u nekoliko prelaznih rokova pre, spominjan kao potencijalno pojačanje večitog rivala. A, upravo mu je Zvezda bila omiljena „žrtva“ u srpskom fudbalu. Reprezentativac Gane je na 18 utakmica u crno-belom dresu postigao 12 golova. Rešio je dva derbija, jedan prvenstveni u pobedi od 1:0 i onaj u polufinalu Kupa, kada je bio strelac oba gola protiv Zvezde. Partizan je na krilima Prinsa Tejga osvojio duplu-krunu pod vođstvom Aleksandra Stanojevića, ali iznenađujuće njegov ugovor nije otkupljen na kraju sezone.

Medo Kamara

Te sezone u klubu je nastupao i Medo Kamara. Stigao je leto pre, pred početak Lige šampiona, postao nezamenjiv kod Stanojevića i u tri sezone (dve u ovoj deceniji) je odigrao preko 50 utakmica. Osvojio je dve titule, postao standardni reprezentativac svoje zemlje i sebi izborio transfer u engleski Bolton za koji je potom nastupao. Partizan ga je kupio nakon što im je dao gol u kvalifikacijama za elitno takmičenje, da bi potom ostao na golgeterskoj nuli u crno-belom dresu.

Abubakar Umaru

Preskočićemo sada do sezone 2015/2016. Na leto je stigao Abubakar Umaru, nekadašnji fudbaler Crvene zvezde i navijači su se nadali da su dobili novog Klea. Nešto slično se desilo, mada nije baš popunio tu rupu. Umaru je blistao u Evropi. Na 11 utakmica je šest puta bio strelac, u čak pet navrata u grupnoj fazi Lige Evrope, kada su sekunde delile crno-bele od proleća na međunarodnoj sceni.  Tri puta je tresao mrežu AZ-a, po jednom Atletik Bilbaa i Augzurga. U prvenstvu nije bio toliko zapažen, a ubrzo po eliminaciji od Augzburga je zahtevao da ode i prešao je u Kinu.

Mark Valijente

Barselonin đak, kapiten Lionelu Mesiju u La Masiji i prvi Španac u Partizanu. Jedan od fudbalski najpismenijih igrača koji su stigli u Humsku. Samo godinu dana je ostao, što je velika šteta, ali tadašnji šef struke je na štoperskim pozicijama „video“ Strahinju Pavlovića i Bojana Ostojića. Uz Ivana Ivanova najbolji internacionalac u zadnjoj liniji tima u protekloj deceniji. Siguran, dobar na lopti sa karakterističnim pregledom igre, baš kako ih uče na „Nou Kampu“.

Takuma Asano

Jedan od aktuelnih igrača. Najbolji strelac Partizana u ovoj sezoni i jedan od najstandardnijih u prethodnih 18 meseci od kada je stigao iz Arsenala za preko milion evra. Prvi Japanac u istoriji kluba.

Everton Luiz

Kada neko iz Partizana ode u italijansku Seriju A, naravno da zaslužuje mesto na ovoj listi. Everton Luiz je u kratkom vremenskom intervalu prostao ljubimac navijača, a posle gola sa 40 metara u večitom derbiju postao je heroj. U Humskoj je bio od 2016. do 2018, osvojivši titulu i dva Kupa, jedine svoje trofeje na evropskom tlu. U šampionskoj godini je bio u timu sezone Superlige, a ostao je i upamćen skandal koji je obišao svet, kada su ga navijači Rada vređali na rasnoj osnovi. Otišao je potom u SPAL iz Ferare, a trenutno je u MLS-u.

Sejduba Suma

Navijači se i dalje „lome“ oko njega. Najskuplje pojačanje u istoriji kluba. Do dolaska Sava Miloševića na mesto trenera se tražio u Humskoj. Centralni vezni, krilo, krilni napadač. Svuda je igrao sem na svojoj prirodnoj poziciji iza špica. A, kada ga je Milošević tu stavio i dao mu slobodu, Suma je pokazao šta i koliko može. I dalje je u klubu, potpisao je i novi ugovor, a iza sebe ima turbulentnih par meseci tokom kojih je kod Aleksandra Stanojevića izgubio mesto prvotimca. Čak se pominje i njegov odlazak u slučaju dobre ponude.

Ivan Ivanov

Njega je iz Alanje doveo Aleksandar Stanojević 2011. godine i tokom dve sezone bio je nezamenjiv, a svojim golom je odveo Partizan u Ligu Evrope 12 meseci kasnije. Te 2012, proglašen je i za najboljeg igrača kluba. To mu je ubrzo obezbedilo i transfer u Bazel, a tokom dve sezone u Humskoj pružao je i ponajbolje partije u dresu bugarske reprezentacije, gde je bio standardan. Sva tri gola u dresu nacionalnog tima dao je dok je bio član Partizana.

Umar Sadik

Dete Rome. Momak koji je dobio i šansu u prvom timu i daleko od toga da je nije iskoristio, mada je konkurencija bila prevelika. Usledilo je nekoliko pozajmica, a jedina koja se dobro završila po sve tri strane bila je ona u Partizan. Sadik je stigao leta 2019. sa pravom otkupa, a crno-beli su to iskoristili već za šest meseci, iako početak nije obećavao. Ali, kao i slučaju Sejdube Sume, Savo Milošević je pronašao formulu za njega i stvorio gol-mašinu. 23 pogotka na 52 utakmice, a nakon eliminacije iz Evrope, usledila je višemilionska prodaja u špansku Almeriju.

Bibars Natho

Kada govorimo o strancima koji su u srpski fudbal došli sa najboljim CV-em, tu se zaustavljamo na Bibarsu Nathu. Kada je Zoran Tošić na Instagramu primetio da Natho samostalno trenira, pitao ga je da li bi došao u Partizan. Uprava i vezista su se brzo dogovorili i kapiten izraelske reprezentacije je stigao u Humsku. Punih osam godina je igrau u Rusiji za Rubin i CSKA, sa kojima je osvajao Kup i titulu. Tu se upoznao sa Tošićem, sa kojim je postao i veliki prijatelj. U Partizan stiže nakon neuspele epizode u Olimpijakosu, a najbolju definiciju Natha dao je Savo Milošević, koji je rekao da on „može da igra gde god na terenu“.

Leonardo

Dileme nema ko je na prvom mestu. Najbolji stranac u istoriji srpskog fudbala, koji bi, da je imao „bolju glavu“, igrao u nekim od najboljih evropskih timova. Leonardo je stigao u Humsku juna 2016. iz Anžija i potpisao trogodišnji ugovor, koji se okončao nakon samo 12 meseci. A, za to vreme, Brazilac je na 41 utakmici postigao 27 golova, 26 u prvoj sezoni i jedan u kvalifikacijama za Ligu šampiona narednog leta. Protagonista najneverovatnije titule Partizana u istoriji, kada su dolaskom Marka Nikolića sustigli skoro dvocifrenu prednost Crvene zvezde. Rešio je dva večita derbija, a bio je najzaslužniji što je Partizan do titule došao posle serije od 31 utakmice bez poraza, tokom koje su u jednom trenutku crno-beli imali i 13 pobeda zaredom. Kao i u svom ostalim klubovima nije se dugo zadržao, ali je klub bar zaradio četiri miliona od njegove prodaje u Al-Ahli. I dalje često spominje Partizan na društvenim mrežama, i dalje menja klubove posle jedne sezone.

Pišite nam u komentarima da li biste dodali nekoga na listu.

Izvor: Objektiv.rs

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar