Ljutnja je emocija sa kojom se ljudi bore od davnina, a načini za njeno smirivanje menjali su se kroz istoriju – od filozofskih saveta do savremenih psiholoških tehnika.
Ipak, nova studija japanskih naučnika je otkrila vrlo jednostavnu metodu koja može da ima iznenađujuće jak efekat na smanjenje besa u trenutku.
Radi se o kombinaciji pisanja i fizičkog uništavanja papira, što može da utiče na to da se negativne emocije brže povuku, pa čak i potpuno nestanu kod pojedinaca.

Stari filozofi i moderne metode: kako se menjalo razumevanje ljutnje
Još u antičko doba, rimski filozof Seneka je smatrao da čovekova sopstvena ljutnja može da ima veću štetu nego nepravda koja ju je izazvala. U svom delu “De Ira” (O ljutnji), ponudio je savete kako da se ova emocija izbegne.
U savremenoj psihologiji često se preporučuju fizičke aktivnosti kao način da se bes “izbaci”, poput vožnje sobnog bicikla ili udaranja bokserske vreće. Međutim, novo istraživanje je pokazalo da može da postoji i mnogo jednostavniji pristup koji je lakše primeniti u svakodnevnim situacijama.

Papir kao “ventil” za bes: šta su otkrili japanski naučnici
Studija japanskih naučnika je otkrila da zapisivanje sopstvene reakcije na negativan događaj, a zatim uništavanje tog papira, može da ima oslobađajući efekat.
Postupak je jednostavan:
osoba napiše svoje ljutite misli na papir, zatim taj papir pocepa, zgužva ga u lopticu i na kraju ga baci u kantu za đubre.
Naučnici navode da je ovaj proces kod mnogih ispitanika doveo do toga da ljutnja maltene u potpunosti nestane, što ih je i same iznenadilo.
Kako je otkrila studija, očekivanja su bila da će metoda samo delimično smanjiti bes, ali efekat je bio znatno jači nego što se predviđalo.

Kako fizičko uništavanje papira utiče na emocije
U istraživanju objavljenom u časopisu “Scientific Reports on Nature”, objašnjava se da interakcija sa fizičkim objektima može da ima važnu ulogu u regulisanju raspoloženja.
Naučnici su kao primer naveli i ekstremnije oblike ponašanja u afektu, poput uništavanja predmeta bivšeg partnera, što ljudi ponekad rade kako bi simbolično “otpustili” emocije.
Ovaj efekat može da bude povezan sa psihološkim fenomenom poznatim kao “heuristika magične zaraze”, prema kojem ljudi veruju da emocionalni “trag” osobe može da se prenese na predmete koji joj pripadaju.
Zbog toga, uništavanje papira na kojem su zapisane emocije može da utiče na osećaj da se i sama emocija briše iz sistema.

Eksperiment sa studentima: kako je izgledalo istraživanje
U studiji je učestvovalo 50 studenata. Njihov zadatak je bio da napišu mišljenje o važnom društvenom pitanju, poput zabrane pušenja na javnim mestima.
Nakon toga, istraživači su namerno davali negativne ocene njihovih radova, koje su se odnosile na:
– inteligenciju
– interesovanje
– ljubaznost
– logičko zaključivanje
– sposobnost donošenja racionalnih odluka
Da bi pojačali efekat, dodali su i uvredljiv komentari poput: “Ne mogu da verujem da obrazovana osoba može ovako da razmišlja…”

gpointstudio
Rezultati: kada papir “nestane”, nestaje i bes
Nakon što su dobili negativne povratne informacije, učesnici su zapisivali svoje ljutite misli na papir.
Zatim su bili podeljeni u grupe:
– jedna grupa je papir cepala i bacala ili ga zadržavala u fascikli
– druga grupa je papir odlagala u plastičnu kutiju ili ga čuvala na stolu
Rezultati su pokazali da su učesnici koji su papir uništili, ili bacili, u potpunosti izgubili osećaj ljutnje. Kod grupe koja je papir zadržala, smanjenje besa je bilo minimalno.
Ovo jasno pokazuje da fizičko “oslobađanje” od papira može da ima direktan uticaj na emocionalno stanje.

Kulturna povezanost: japanski ritual “hakidashisara”
Ovo otkriće može da ima i širu kulturnu pozadinu. Naučnici povezuju rezultate sa japanskom tradicijom poznatom kao “hakidashisara”, koja se održava u svetilištu “Hiyoshi” u Kijosu, nedaleko od Nagoje.
Tokom ovog rituala, posetioci razbijaju male diskove koji simbolizuju stvari koje ih ljute, nakon čega osećaju olakšanje. Ova praksa se održava jednom godišnje i ima jaku simboličku vrednost oslobađanja od negativnih emocija.







Komentari (0)