Svi ste čuli za dijabetes.
I znate da je u pitanju hronična bolest kod koje organizam ili ne proizvodi, ili neadekvatno koristi hormon pankreasa, insulin.
Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs
Ali, da li ste čuli za predijabetesno stanje, odnosno, insulinsku rezistenciju?
Insulinska rezistencija predstavlja poremećaj u metabolizmu koji se karakteriše neadekvatnim odgovorom ćelija na dejstvo insulina.
Insulin je hormon koji omogućava ulazak glukoze u ćelije, kao i njenu dalju obradu.
Neadekvatan, ili odsutan odgovor na njegovo dejstvo dovodi do povećanja nivoa glukoze u krvi, a a zatim i do tendencije organizma da povišenim lučenjem insulina reguliše visok nivo glukoze, što dovodi u hiperinsulinemiju.
Insulinska rezistencija je jedan od vodećih faktora rizika za razvoj dijabetesa melitusa tipa 2, gestacijskog dijabetesa (dijabetes u trudnoći) i predijabetesa (stanje kod koga je nivo šećera u krvi visok ali, ne dovoljno da bi se smatrao dijabetesom).

Uzroci insulinske rezistencije
Pravi uzrok još uvek nije u potpunosti poznat, ali su poznati faktori koji mogu da dovedu do razvoja ovog stanja.
Od izuzetnog značaja je nasledna komponenta, tako da je rizik, kod onih koji među bliskim srodnicima imaju one koji boluju od dijabetesa melitusa tipa 2, ili nekog drugog tipa šećerne bolesti, hipertenzije, metaboličkog sindroma, viši.
Faktori koji utiču na nastanak insulinske rezistencije:
- Pregojaznost i gojaznost,
- Dijeta sa visokim unosom ugljenih hidrata, posebno prostih šećera
- Sedentarni način života, odnosno nizak nivo upražnjavanja fizičke aktivnosti
- Unos visokih doza steroidnih hormona duži vremenski period
- Hronični stres
- Kušingov sindorm
- Sindorm policističnih jajnika

Istraživanja su pokazala da se insulinska rezistencija javlja kod osoba koje imaju visok nivo insulina u krvi, povišeno skladištenje masti u jetri i pankreasu, kao i visoke faktore inflamacije.
Simptomi i znaci unsulinske rezistencije:
Simptomi i znaci koji mogu da ukažu na postojanje insulinske rezistencije:
- Gojaznost, indeks telesne mase (BMI) veći od 25. Ovo nije najpouzdaniji i apsolutan pokazatelj poremećaja, jer i mršave individue mogu da razviju ovo stanje
- Debljina fokusirana na i oko stomaka (veliki stomak), masne naslage oko unutrašnjih organa ( visceralna gojaznost)
- Stalna pospanost, posebno nakon obroka, uz učestalo zevanje
- Hronični nedostatak energije i osećaj umora i pored obilnih obroka
- Zaboravnost, depresija, bezvoljnost
- Stalna želja za unosom slatkiša i nakon obroka
- Nagli pad šećera
- Teško uspostavljanje idealne telesne mase i mršavljenje, čak i ako je osoba na posebnom režimu ishrane, a ubrzano gojenje
- Pojava izraslina na koži sličnih bradavicama, ispod grudi, pazuha, na vratu
- Pojava tamnije prebojenosti kože pazuha i prepona
- Neredovni menstrualni ciklusi, pojava akni i pojačane maljavosti kod žena

Kako se dijagnostikuje insulinska rezistencija?
Ova bolest najčešće ne izaziva vidljive simptome, pogotovo u ranim fazama, pa je tako moguće imati ovaj poremećaj duži niz godina ukoliko se nivo šećera u krvi ne proverava.
Dijagnostički testovi koji se najčešće koriste u ove svrhe
A1c test, glikolizirani hemoglobinski test, koji meri prosečan nivo sećera u krvi u prethodna dva do tri meseca. Koristi se i u praćenju regulisanosti bolesti kod obolelih od dijabetesa.
Vrednosti ovog testa ispod 5,7% se smatraju normalnim, između 5,7 i 6,4% mogu ukazivati na predijabetes, a preko 6,5% na dijabetes. Bitno je naglasiti da ove vrednosti mogu da variraju u malom opsegu u zavisnosti od laboratorija i zaključke i njegove interpretacije iznosi lekar.

Oralni test tolerancije za glukozu (OGTT)
Ovaj test se izvodi ujutro, osam sati pre testa se ne jede i ne pije. Prvi uzorak krvi se uzima na prazan stomak i vrednosti šećera od 3,6 do 6,1 mmol/l se smatraju normalnim. Zatim ispitanik pije koncentrovani rastvor glukoze, a nivoi šećera u krvi se mere u vemenskom rasponu od 30, 60, 90 i 120 minuta. Krv se uzorkuje 120 minuta nakon ispijanja rastvora glukoze, tada se ponovo meri koncentracija šećera u krvi. Sumnja na insulinsku rezistenciju se može javiti ukoliko je nivo šećera u krvi našte do 7mmol/l, a u 120min ogtt-a je u rasponu od 7,8 do 11,1 mmol/l.
Rezultati ovih testova mogu varirati, često je neophodno i ponoviti ih, ali jedino uz nadzor endokrinologa koji ih tumači i interpretira.

*Napomena: Ukoliko sumnjate da imate insulinsku rezistenciju, obavezno se obratite lekaru i nikako nemojte obavljati testove na lični zahtev.
Komentari (0)