Zvuči sasvim logično da ljudi koji imaju najveći koeficijent inteligencije donose najbolje i najpametnije odluke.
Ali, da li je to baš tako?
Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs
Automatska povezanost između inteligencije i donošenja ispravnih odluka je velika zabluda.
Često se dešava da pametni ljudi donose ne tako pametne odluke, a čak je i Voren Bafet davno rekao da IQ nije jedini faktor koji definiše uspeh.
Ovoj tvrdnji idu u prilog i naučna istraživanja.
Kit Stanovič, profesor ljudskog razvoja na Univerzitetu u Torontu, sugeriše da su IQ testovi odlični za merenje mentalnih sposobnosti kao što su logika, apstraktno rezonovanje i pamćenje, ali da nisu baš pouzdani kada je u pitanju donošenje pametnih odluka u realnom životu.
Postoje dva najčešća razloga zašto visoka inteligencija sprečava ljude da donose pametne odluke.
1. Inteligencija povećava sposobnost da zavarate sebe detaljnim pričama o tome zašto se nešto desilo
2. Pametni ljudi sa visokim IQ-om ne uče uvek tako brzo, jer često pokušavaju da stvarni svet uvedu u okvire teorija o kojima su učili, dok prosečni ljude lakše prihvataju stvarni svet
Neretko sudimo o drugima isključivo na osnovu njihovih postupaka, ali kada sudimo o sebi, imamo interni dijalog koji opravdava naše greške i loše odluke.
Kada ste obdareni visokom inteligencijom, imate sposobnost da je upotrebljavate za izmišljanje zamršenih, a često i lažnih, priča o tome zašto se nešto desilo, posebno priča koje vas opravdavaju.
Inteligencija vas tera da usvojite ideju da složeni problemi zahtevaju složena rešenja.
Neki od najsloženijih problema zahtevaju najjednostavnija rešenja, jer su jednostavna rešenja ona koja se kreću okolo, umesto da pokušavaju da se kreću kroz njih, zaobilazeći delove problema koji su u suštini nepoznati.
Ali, čak i kada problem zahteva složeno rešenje, neophodno je da se to rešenje predstavi na jednostavan način, pogotovo ako se to tiče većeg broja ljudi.
Komentari (0)