Roman “Ana Karenjina” Lava Tolstoja, klasik je svetske književnosti i priča o nesrećnoj ljubavi, koja je imala tragičan kraj.
U psihologiji, istoimeni sindrom ne označava nužno tragičnu priču, koliko jaku strast i emotivan odnos koji vuče u propast jednog aktera, koji, zarad nekog “izmoljenog” mira, pomera vlastite granice, žrtvuje sve, pa čak i sebe.
Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs
Ovakve veze su opasne i retko kad donose išta dobro.
Opsesivna ljubav
Sa jedne strane, mnogi smatraju da ako niste doživeli tu jednu strastvenu ljubav, to je kao da niste ni živeli, ali psiholozi se ne slažu. Opsesija jeste poremećaj, a ljudi koji su se našli u ovakvim pričama, često čeznu za tim da isto ponovo osete, čak i ako se zna da je “bitka” unapred izgubljena, odnosno, da će bol zbog gubitka osobe biti prevelika.
Strast budi u nama da se osećamo živo, meša se sa seksualnom privlačnošću, emotivnom vezanošću, ali i opsesijom.
Šta je sindrom Ane Karenjine?
Ovde se radi o psihološkom poremećaju koji karakteriše gubitak kontrole jednog partnera nad sopstvenom ličnošću i prelazi u potpunu zavisnost od druge osobe. Čovek koji pati od ovog sindroma, zbog ljubavi prekida veze s rođacima i prijateljima, menja životne principe… Slaže se sa svime što partner predloži, samo da taj njegov objekat ljubavi bude u blizini.
Da li je moguća sreća u ovakvim vezama?
Nažalost, po rečima psihologa, sreća u ovakvim odnosima retko je moguća. Umesto toga, pre će doći do povećanja anskioznosti i straha, kao i brige da li će vas partner napustiti i otići.
Samopouzdanje se gubi, a sve se vrti oko partnera. Ljubav prelazi u zavisnost, a na kraju prerasta u potpunu autodestrukciju.
Kontrolisanje veze
Na početku veze se oseća euforija i strast koja se gotovo ne može opisati rečima. Ipak, u vezi je bitno da zadržite svoje dostojanstvo, radite na samopouzdanju, a da partner ne bude ono što popunjava prazninu, već ono što vas dopunjuje.
Svrha života nije naći partnera, dečka, muža… već se razvijati kao osoba, dosegnuti zrelost i biti srećan sam sa sobom. Jer tek kada ste sami srećni, možete usrećiti druge.
Praznine u nama ne može popuniti niko do nas samih, niti nam može “srediti” strah koji osećamo.
Onog trenutka kada voljena osoba postaje najbitnija, iznad svega i svih, to je put kojim ne treba ići. Slepa ljubav nikad nije rešenje. U zdravim vezama, žena čini puno za svog muškarca, ali i on za nju.
Ako vaš partner ne poštuje vaše potrebe, ne vidi poentu u vašem ličnom razvoju i ne podrža vas, dobro se zapitajte i razmislite o svom sledećem koraku. U pravoj, zdravoj vezi, nema mesta za nepoverenje, ljubomoru i ucene.
Komentari (0)