Sveštenik proglašen mrtvim, pa oživeo: Seća se koga je video u raju i paklu i šta mu je Isus rekao

Šokantna ispovest katoličkog župnika sa Floride

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto/Profimedia/Godong/robertharding

Hoze Manijangat, sveštenik i župnik župe svete Katarine Sijenske na Floridi proglašen je mrtvim, pa, kako kaže, bio odveden u pakao, čistilište i raj, nakon čega je čudesno oživeo. Danas svetu svedoči svoju priču, ovo je njegov iskaz:

Rođen sam 16. jula 1949. godine u Kerali u Indiji kao sin roditelja, Josipa i Terezije Manijangat. Najstariji sam od sedmoro dece. U dobi od četrnaest godina, ušao sam semenište sv. Meri u Tiruvali i započeo studije svešteništva. Četiri godine kasnije, otišao sam u glavno papinsko semenište sv. Josipa u Kerali nastaviti svoju svešteničku formaciju. Nakon završetka sedam godina filozofije i teologije, bio sam zaređen za sveštenika 1. januara 1975. pa sam služio kao misionar u biskupiji Tiruvala.

U nedelju 14. aprila 1985. godine, na praznik Božanskog Milosrđa, išao sam da slavim svetu misu u crkvi u severnom delu Kerale, kad sam imao fatalnu nesreću. Jurio sam motociklom kad me je udario džip kojim je upravljao čovek koji je išao s neke hindu proslave. Udarac je bio u glavu i hitno sam prevezen u bolnicu. Na putu do bolnice, moja duša izašla je iz mog tela i iskusio sam smrt. Odmah sam upoznao anđela čuvara. Video sam svoje telo i ljude koji su me nosili u bolnicu. Čuo sam ih kako plaču i mole za mene. U ovom trenutku moj anđeo mi je rekao: Ja ću te odvesti u raj, Gospodin želi da te vidi i razgovara sa tobom. Takođe je rekao da želi da mi pokaže i pakao i čistilište.

Odlazak u pakao

Anđeo me odveo u pakao. To je bio grozan prizor. Video sam sotonu i zloduhe u neprestanoj vatri od oko 2 hiljade Celzijusa. Video sam crve koji puze i ljude koji vrište i bore se. Neke su mučili demoni. Anđeo mi je rekao da su sve te patnje ovde zbog nepokajanih smrtnih greha. Shvatio sam da postoji sedam nivoa patnje ili razina prema broju i vrsti smrtnih grijeha počinjenih u njihovim zemaljskim životima. Duše izgledaju vrlo ružno, okrutno i strašno. To je bio strašan doživljaj. Video sam ljude koje sam znao, ali ne smem da otkrijem njihov identitet. Gresi koji su ih osudili su uglavnom pobačaj, homoseksualnost, eutanazija, mržnja, neopraštanje i svetogrđe. Anđeo mi je rekao da bi sve te duše izbegle pakao i bile u čistilištu, samo da su se pokajale za svoje grehe. Takođe, shvatio sam da se neki ljudi, koji se pokaju na zemlji za te grehe, mogu pročistiti i na zemlji kroz patnju. Tako mogu izbeći čistilište i idu ravno u raj. Iznenadio sam se kad sam vidio u paklu sveštenika i biskupa, koje nisam očekivao da vidim. Mnogi ljudi su tamo bili jer su zavedeni lažnim učenjem i lošim primerom.

Sledeća stanica čistilište

Nakon posete paklu, moj anđeo čuvar odveo me je u čistilište. Ovde takođe postoji sedam nivoa patnje i neugasivi oganj. Ali, to je daleko manje intenzivno nego pakao i u njemu nije bilo svađe i borbe. Glavna patnja tih duša je njihova odvojenost od Boga. Neki od onih koji su u čistilištu počinili su brojne smrtne grehe, ali su pomireni s Bogom pre njihove smrti. Iako su ove duše u trpljenju, oni uživaju mir i znanje da će se jednog dana s Bogom gledati licem u lice. Imao sam priliku da komuniciram sa dušama u čistilištu. Tražili su me da se molim za njih i da kažem ljudima da mole za njih, tako da mogu da odu na nebo. Kada molimo za ove duše, dobijamo njihovu zahvalnost, a kad uđu u nebo oni mole za nas i naši su zagovornici.

Teško mi je opisati kako je lep moj anđeo čuvar. On je blistav i sjajan. On je moj stalni pratilac i pomaže mi u svim mojim službama, a posebno u službi ozdravljenja. Sad doživljavam svugde njegovu prisutnost i zahvalan sam za njegovu zaštitu u svakodnevnom životu.

Na kraju, Nebo

Kroz veliki beli i sjajan tunel moj anđeo otpratio me je i do neba. Nikada pre nisam doživeo takav mir i radost u životu. Odmah se nebo otvorilo i čuo sam najlepšu muziku koju ne mogu opisati rečima. Anđeli su pevali i slavili Boga. Video sam svece, posebno Bogorodicu i sv. Josipa i mnoge svete biskupe i sveštenike koji su sjajili kao zvezde. A kad sam se pojavio pred Gospodom, Isus mi je rekao: Želim da se vratiš u svet. U svom drugom životu bićeš moj instrument mira i ozdravljanja mog naroda. Hodaćeš po stranoj zemlji i govoriti strani jezik. Sve je moguće mojom milošću.

Nakon ovih reči majka Tereza mi je rekla: Šta god treba da učiniš, ja ću ti pomoći u tvojoj službi.

Rečima ne mogu izraziti lepotu neba. Tu ćemo naći toliku mir i sreću koja premašuje našu maštu milion puta. Naš Gospod je daleko lepši od bilo koje slike koju možemo da vidimo. Lice mu je blistavo i svetlo lepše od hiljadu sunca. Slike koje vidimo u svetu samo su senka Njegova veličanstva. A Bogorodica uz Isusa….bila je tako lepa i blistava. Niti jedna slika koju smo videli u ovom svetu ne može se uporediti s njenom stvarnom lepotom.

Želim da znate da je nebo naš pravi dom. Svi smo stvoreni za nebo da zauvek uživamo u prisustvu našeg Boga. Zato sam i poslat natrag u svet sa svojim anđelom da vam to kažem.

Duša se vraća u telo – čudo

Celo to vreme moje je telo bilo u bolnici, lekar je učinio sve što je mogao i bio sam proglašen mrtvim. Uzrok smrti bilo je krvarenje. Moja porodica je obaveštena, a budući da su bili daleko, bolničko osoblje je htelo da me preseli u mrtvačnicu. Budući da bolnica nije imala klimu bili su zabrinuti da će se moje telo početi brzo da se raspada. Dok su me vozili u mrtvačnicu moja duša vratila se u telo. Osetio sam snažan bol zbog tolikih rana i slomljenih kostiju. Počeo sam vrištati, a tad su se svi oko mene uplašili i pobegli. Jedan od osoblja došao je do lekara i rekao: mrtvo telo vrišti.

Lekar me je pregledao o otkrio da sam živ. Zatim je vikao: Otac je živ, ovo je čudo.

Prevezli su me natrag u bolnicu, dali transfuziju te sam išao na operaciju popravljanja slomljenih kostiju. Operisali su mi vilicu, rebra, karlicu, kosti, zglobove i desnu nogu. Nakon dva meseca bio sam pušten iz bolnice s vesti da više nikad neću hodati. Na to sam samo rekao doktoru: Gospod koji mi je dao život natrag i poslao me nazad u svet će me izlečiti. Kod kuće, svi su molili za čudo.

Jednog dana osetio sam izvanredan bol u predelu karlice. Nakon kratkog vremena bol je nestao i jasno sam čuo glas: Ti si ozdravio, ustani i hodaj! Osetio sam mir i ozdravljenje, snagu u mom telu. Odmah sam ustao i otišao zahvaliti Bogu, a zatim i lekaru. Kad sam došao do lekara on je bio izvan sebe te mi rekao: Vaš Bog je pravi Bog. Moram da sledim vašg Boga. Lekar je naime, bio hindus koji me nakon ovog čuda zamolio da ga upoznam s mojim Bogom. Nakon proučavanja katoličke vere krstio sam ga i on je postao katolik.

Ubrzo sam poslat u SAD kao misionar, a trenutno sam župnik župe sv. Katarine Senske u Floridi, na stranoj zemlji i služim se stranim jezikom, kako je Gospod i najavio!

Slava Isusu!



Izvor: dnevno.hr

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar