“Neko me vukao u mrak, a onda se pojavilo svetlo”: Doživeli su smrt i opisali kakav je osećaj umirati

Svako je imao različito iskustvo

Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju
Foto: Pixabay/BarbaraJackson

Otkad je modernog društva čovek pokušava da dobije odgovor na jedno od ključnih pitanja – ima li života posle smrti?

Većina smatra da je život samo jedan i da posle smrti sve nestaje, dok ima i onih koji su ubeđeni da postoji zagrobni život, kao i reinkarnacija duše.

Postoje osobe koje su jednom u životu doživele momenat kada su bile klinički mrtve, ali kada im je mozak i dalje radio. One su pristale da opišu svoja iskustva koja su sve, samo ne ista:

1. Poput čitanja knjige

Osoba koja je pre pet godina bila podvrgnuta složenom hirurškom zahvatu tokom kojeg je iskrvarila te je nekoliko minuta bila klinički mrtva:

“Probudio sam se u nečemu što je izgledalo poput svemira, ali u njemu nije bilo zvezda niti bilo kakve svetlosti. Nisam lebdeo, samo sam bio tamo. Nije mi bilo ni vruće ni hladno, nisam bio ni gladan ni umoran, samo sam se osećao nekako smireno i neutralno. Znao sam da je negde u blizini svetlost i ljubav, ali nisam osećao potrebu ida idem odmah prema tome. Sećam se da sam razmišljao o svom životu, ali to je bilo kao da sam nasumice otvarao knjigu na raznim stranicama. Šta god to bilo što mi se dogodilo, promenilo je moje poglede na neke stvari. I dalje se bojim smrti, ali ne bojim se onoga što dolazi nakon nje.”

2. Poseta drage osobe

Muškarac koji je udaren dok se pri brzini od 50 kilometara na čas vozio na motoru bio je klinički mrtav kad je odveden u bolnicu. Dok je ležao na putu pre dolaska hitne pomoći, neko poznat ga je hrabrio da izdrži, barem se toga prisećao kad je došao k svesti:

Foto: Pixabay/Free Photos

“Sećam se samo da sam ležao na podu i da je sve oko mene postajalo sve tiše i tamnije. Jedini razlog što nisam zaspao bio je bizaran trenutak kad sam začuo da neko viče ‘Hajde, diži se, j…! Daj, čoveče, ustani. Ustani. Ustani!’ A zatim je neko počeo da tapka po mojoj kacigi koja je zapravo bila zdrobljena. Kad sam otvorio oči, ugledao sam svog brata kako leži na podu pored mene, što je bilo čudno jer je moj brat umro od predoziranja nekoliko godina ranije. Jedino čega se sećam je kako je gledao u svoj sat i ponavljao: bolje im je da požure. A zatim je otišao. Voleo bih da mogu reći više detalja o svemu, ali ne sećam se puno toga o nesreći i jedna od posledica mojih povreda je to da i dalje imam problema s pamćenjem.”

3. Dvorište

Mnogi opisuju smrt kao prazninu, a ovaj čovek imao je sasvim drugačije iskustvo posle alergijske reakcije koja je dovela do zastoja njegovog srca:

“Sećam se osećaja kao da me netko vuče, izuzetno polako, kao da me vuče kroz vodu, a mrak se pojavljuje i nestaje. U jednom trenutku crnilo je nestalo i ja sam se zatekao kako gledam u vrt. To nije bio vrt pun cveća, već prašine i nešto malo trave tu i tamo. Tu je bilo i dečje igralište sa dvoje dece. Dečak i devojčica. Teško mi je to da opišem, ali imao sam osećaj kao da mogu da izaberem želim li da ostanem ili odem. Svaki put kad bih pokušao da se vratim ostao bih kao zalepljen na mestu. Razmišljao sam o svim razlozima zbog kojih želim da se vratim i kad sam rekao da ne želim da napustim svoju majku, šta god me držalo, napokon me pustilo da se vratim. Vratio sam se u svoje telo. To se dogodilo nakon što je moje srce stalo na šest minuta”.

4. Pritiskanje tipke na budilniku

Kao tinejdžer, ovaj čovek je prošao kroz nekoliko meseci hemoterapije i onda je njegov nos jednog dana počeo nekontrolisano da krvari. Zbog sepse prouzrokovane infekcijom, stanje mu se pogoršalo i stalno je upadao u stanje smrti i vraćao se u život, a to je iskustvo opisao kao – predivno:

“Sad kad gledam unazad, najgori deo svega bilo je to kako to sve deluje mirno. To je kao kad pritisnete tipku “dremanje” na svom alarmu u sedam ujutro i još malo odremate. Možda je pritisnete jednom ili dva puta, ali tada se setite da morate da idete u školu ili na posao i da spavanje mora da pričeka jer imate puno sr..a da obavite”.

5. Šale

Susret sa smrću neke nije lišio smisla za humor.

“Prošle godine sam doživeo srčani udar i moje srce stalo je tri puta u bolnici. Očito sam se probudio svaki put kad su mi ponovo dali šok i svaki put rekao neku drugu šalu. Nije bilo ni svetlosti ni ičega sličnog, samo sam bio jako pospan”.

6. Nakon smrti – praznina

Posle saobraćajne nesreće u kojoj je nastradao vozeći motor, ovaj muškarac prestao je da diše i srce mu je stalo, ali nakon dva minuta njegov prijatelj ga je vratio u život:

“Za mene je to bilo pomračenje, nesvijest. Bez snova, bez vizija, nije bilo ničega. Pitao sam verovatno deset puta šta mi se dogodilo i srećan sam što sam danas živ”.

Foto: Pixabay/Free Photos

7. Pre sam bio tašt, a sad…

Priča 41-godišnjeg Emanuela Frensisa Bočveja, hronično oboljelog od anemije:

“Čim sam upao u stanje kliničke smrti, imao sam osećaj da ležim na svom telu, tako da sam mogao da se vidim. Mogao sam da vidim sestre i ljude oko sebe. I moja mama je bila tamo. Moje detinjstvo je bilo najbolje koje bi čovjek mogao da poželi, nikad se nisam osećao drugačije zbog svoje bolesti. Jednog dana mi je pozlilo nakon plivanja, prestao sam da dišem. Sećam se kako sam leteo iznad svog tela i čak sam sledio svoje telo kad su me vodili iz ptičje perspektive, ulazeći u lift i odlazeći na intenzivnu negu. Od mog iskustva sa smrću, nivo moje taštine je neverovatno pao. Pre mi je bilo važno da budem fit, nabildovan, da imam ogromne mišiće. Sad shvatam da je telo samo mesto za dušu”.

8. Bila sam svesna svega

Šarlot Fanteli vlasnica je produkcijske kuće, supruga i majka, a srce joj je stalo u dva navrata te je bila klinički mrtva pre nego su uspeli da je ožive. Kaže da je celo vreme bila svesna svega:

“Sećam se kako mi je lek koji su mi dali udario u grudi i sve čega se sećam je ‘bip bip bip’ zvuk koji se pretvorio u dugi ‘biiiiiiiiiiiiipp’ i gledanje preko ramena. Samo gledanje u aparat na kojem se sve menjalo brzo, kako izbacuje apsolutno ravnu liniju. Četiri godine pre toga sam putovala, snimala filmove i ostvarivala karijeru koju sam oduvek sanjala sve dok se jedne subote nisam probudila i vrlo brzo shvatila da nešto sa mnom ozbiljno nije u redu. Odveli su me u bolnicu, a doktor koji me je primio rekao mi je da će mi dati neki lek i da će me jako boleti. Nakon toga je srce prestalo da mi radi, a ja sam sve posmatrala. Najveći strah mi je bio da će moj mali dečak morati da odraste bez mene.”

40 godina čekao da sazna kako mu je majka umrla: Kada je otkrio tajnu, srušio mu se svet (FOTO)



Izvor: Gloria, Radiosarajevo.ba

Komentari (0)

    Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će komentarisati!

Ostavite komentar