Davljenje maturanta od tzv. kosovskog policajca najbolji je primer kako Srbi poslednjih četvrt veka žive na Kosovu i Metohiji. Privremene prištinske institucije imaju široku lepezu opravdanja, međunarodna zajednica ćuti, a Beograd konstantno upozorava na kršenje ljudskih i građanskih prava u pokrajini.
Kada je pre pet godina usmrćen Džordž Flojd, jer mu je policajac devet i po minuta stajao kolenom na vratu, dok ga nije ubio, Amerika se pokrenula, dok je Evropa podržala novi pokret koji se stvarao, piše Politika.
Smrt Flojda pokrenula je masovne proteste protiv rasizma „Crni životi su važni”.
Kada je pre nekoliko dana Dilot Brahimi uhvatio za vrat i stezao srpskog maturanta u Severnoj Mitrovici, diplomate država Kvinte verovatno vagaju svako slovo i to je razlog zašto se nisu oglasili. Verovatno i neće ako nisu do sada.
Istovremeno, neoliberalne političke strukture na Starom kontinentu, ali i u Srbiji, koje se ističu u zaštiti okeana, Antarktika, koje osuđuju rat u Gazi ili rusku agresiju u Ukrajini, nisu našle za shodno da se bar na rečima založe za prava Srba na Kosmetu. Čak ni slika policajca koji davi mladića nije pokrenula ljudska osećanja kod njih. Na društvenim mrežama, podsetimo, objavljen je snimak na kome se vidi kako pripadnici policije lažne države Kosova u severnom delu Kosovske Mitrovice maltretiraju srpskog maturanta koga guraju i stežu rukama za vrat. Na snimku se potom vide i crvene mrlje na vratu mladića. To nije razlog da se oglase, jer verovatno čekaju odobrenje iz Brisela šta da kažu. Dok ne stigne zeleno svetlo, ako uopšte i stigne, glasna tišina. Očigledno da srpski život za njih nije na ceni, što i nije neka novost.Ako već kod tih predstavnika pseudoelite nije došlo do emocija, kod ostatka naroda u Srbiji snimak je izazvao žestoke reakcije i političara i građana. Ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić izjavio je potom da je policija izdala nalog za hapšenje Dilota Brahimija. I MUP je potvrdio da je izdao nalog za hapšenje Brahimija, zbog sumnje da je fizički napao i povredio srpskog srednjoškolca tokom proslave kraja školske godine u Severnoj Mitrovici. Biće uhapšen, kažu, „kada bude bio dostupan srpskoj policiji, od danas pa nadalje, bez zastarevanja, kad god to bude bilo moguće”.
„Sem izjave iz Euleksa nije bilo nijedne druge koja ide u smeru prekomerne upotrebe sile. Kosovska policija ne bi trebalo po Briselskom sporazumu da bude na severu pokrajine. Ovde Albanci dolaze i provociraju, a okolo su policajci Albanci. To je neprihvatljivo. Mi smo dali nalog za hapšenje kada bude dostupan onaj ko je počinio krivično delo. Država Srbija ne može mirno da gleda kako se ponašaju pripadnici tzv. kosovske policije”, istakao je ministar Ivica Dačić.
Stanje u južnoj srpskoj pokrajini Kosovo se pogoršava. Teror nad Srbima se pojačava, provokacije postaju sve sofisticiranije, nastavlja se nezakonito hapšenje građana. Deca su opet postala žrtve kosovskih kaznenih odreda, a oružani napadi na žene, decu i starce predstavljaju ličnu kartu kosovskih ekstremista. Odgovornost za bezbednost Srba i njihove imovine trebalo je da preuzmu međunarodne institucije, poput Unmika i Euleksa, ali je posle 2008. godine kontrola prešla u ruke institucija u Prištini, koje nisu učinile ništa za pravdu i sankcionisanje zločina počinjenih nad Srbima. U statistici zločina vidi se koliko su Srbi i dalje izloženi napadima i diskriminaciji.
Država Srbija pokreće pravne procese protiv kosovskih Albanaca koji misle da mogu bez posledica da ugrožavaju i napadaju Srbe, jer je važno da oni znaju da će ih kazna za zlodela kad-tad stići. Vrlo je značajno da se to jasno stavi do znanja onima koji misle da su zaštićeni i da mogu da rade šta god žele. Nedavni događaj iz Severne Mitrovice sublimira jedan vid bezbednosnog, diplomatskog i političkog pritiska na Srbiju – da Beograd mora na svakom frontu da se bori i da na nasilje odgovori. Očekivati od međunarodne zajednice konkretne mere je iluzorno, jer su oni odavno zauzeli stav da je za zločine nad Srbima pravni lek – zaborav.
Marko Miškeljenin iz Centra za društvenu stabilnost kaže da u decenijskoj praksi sistematskog srozavanja prava Srba na KiM, napad na srpskog maturanta 23. maja u Severnoj Mitrovici pokazuje svu okrutnost tamošnjih privremenih institucija. Za „Politiku” kaže da dok su mladi proslavljali završetak srednje škole uz trubače i tradicionalni defile, tzv. policajac besramno je prekoračio svaku meru kada je jednog od njih uhvatio za vrat i fizički maltretirao – pred očima građana i kamera.
„Umesto iskrene osude, politički akteri u Prištini uporno banalizuju događaj, tvrdeći da su tragovi na vratu ’samo mastilo’. Takav pokušaj relativizacije brutalnosti, po svemu sudeći, ima cilj da zastraši svaku buduću generaciju Srba na Kosovu i Metohiji, šaljući poruku da su i najmlađi legitimna meta. Izjava ministra unutrašnjih poslova Ivice Dačića donosi makar formalnu satisfakciju: nalog za hapšenje napadača ne zastareva i biće sproveden čim postane dostupan organima Srbije. Međutim, u međuvremenu, ostaje činjenica da međunarodni faktori i dalje zaziru od bilo kakvih konkretnih sankcija ili pritisaka na Prištinu”, kaže Miškeljin.
Dodaje da svaki dan ćutanja i ignorisanja ovog i sličnih incidenata dodatno osnažuje osećaj nepravde i obespravljenosti među Srbima južno i severno od Ibra. „Zato je neophodno da se, umesto diplomatskih fraza i poziva na uzdržanost, preduzmu konkretne mere: pojačana uloga međunarodnih misija, transparentna istraga i neumoljive sankcije za vinovnike”, navodi Marko Miškeljin.
A politički analitičar Srđan Graovac kaže da uvek treba uzeti u obzir da je za bezbednost na KiM pre svega zadužena međunarodna zajednica Rezolucijom 1244 koja nema nameru da se meša preterano u unutrašnjobezbednosna pitanja. Za naš list navodi da je to prepušteno u potpunosti albanskim privremenim institucijama koje svakako neće preduzeti mere da se taj policajac kazni, kao što se u protekle više od dve decenije nisu preduzimale nikakve mere da se zaustavio teror nad Srbima, jer aktuelnim vlastima u Prištini sve to što se događa i te kako odgovara – to je deo njihove strateške politike, a to je obračun sa Srbima i srpskim uticajem na KiM.
„To su ta tri ključna pravca politike terora Albina Kurtija koji je afirmisao tu politiku dolaskom na vlast, a koja ima cilj proterivanje Srba i slamanje onih Srba koji su odlučili da ostanu na svojoj vekovnoj zemlji. Za sve albanske partije glavni problem su Srbi. Srpski uticaj je za njih neprihvatljiv, jer je suprotan idejama velike Albanije. Drugi pravac je da se vrši uticaj na samu Srbija putem terora prema Srbima na Kosmetu i to nikako ne treba zanemariti, jer je Kurti svestan da terorom pokušava da isprovocira Beograd da krene u neku akciju s jedne strane. Čak i ako Srbija ne krene u akciju i ne reaguje na takvo njegovo ponašanje, on na taj način pokušava da utiče na javno mnjenje u Srbiji, da faktički podgreva tenzije koje i onako postoje u našem društvu ne bi li na taj način uticao na destabilizaciju same Srbije”, ističe Graovac.
Dodaje da je treći faktor društveno političke scene na Kosmetu za Kurtija veoma važan. Tu sebe želi da prikaže kao jaku, odlučnu i ključnu političku ličnost među Albancima na Kosovu i Metohiji, i to kao neko ko može da se obračuna sa Srbima, za razliku od njegovih prethodnika ili onih koji žele sada da se dograbe vlasti u duboko radikalizovanom albanskom društvu, čemu je on u najvećoj meri doprineo. „Kada se to uzme u obzir, onda ne može da se očekuje od međunarodne zajednice i privremenih albanskih institucija na Kosovu i Metohiji da reaguju na taj teror. Znači, što se tiče međunarodne zajednice, s njima je stvar jasna i oni se ne mešaju u svoj posao. Stvar su prepustili Albancima zato što Kosovo tretiraju kao nezavisnu državu i svako suzbijanje srpskog uticaja na Kosmetu je za njih ne samo prihvatljivo nego i poželjno”, naglašava Srđan Graovac.
Pozdravlja odluku ministra Dačića da se institucionalno na to reaguje, što je neophodno, i da se sprovede jedna opsežna akcija u koju će biti uključen bezbednosni i obaveštajni aparat, uz podršku tužilaštva i sudstva kroz detektovanje i pronalaženje svih onih koji u tom teroru učestvuju. Zatim i njihovo procesuiranje i privođenje pravdi ukoliko je to moguće. „Država treba da pokaže da tretira stanovništvo na KiM, i srpsko i albansko, kao svoje i da je zato neophodno sprovesti sudske procese. Time se čuva i dostojanstvo naše zemlje”, zaključuje Srđan Graovac.
Zločini bez kazne, cilj etnički čisto Kosovo
Masakr u Starom Gracku, postavljanje bombe ispod autobusa u Livadicama, pucanje na dečake u Goraždevcu, masovna otmica i zverstva u opštini Orahovac, stradanje porodice Stolić u Obiliću i pogrom 2004. godine, samo su neki od strašnih zločina nad Srbima na Kosovu i Metohiji od leta 1999. godine, za koje još niko nije odgovarao. Počinioci su albanski ekstremisti, za mnoge se tačno zna ko su, ali je opšti utisak da glavna odgovornost leži na savesti međunarodnih predstavnika koji nisu ispunili svoje obaveze na Kosmetu.
Samo u poslednje četiri i po godine, više od 550 zločina i napada na Srbe ostalo je bez pravnih sankcija. Nasilje se sprovodi i nad decom i imovinom SPC, a prištinske institucije ne reaguju, dok međunarodna zajednica često ostaje nemoćna ili nezainteresovana. Pritom, i dalje je veliki broj svedoka, ne samo pripadnika srpskog naroda, koji su recimo u Prištini gledali kako na ulici otvoreno u gomili napadaju Srbe, dok su vozila Kfora samo prolazila. Nisu ni pokušala da zaustave vozilo i odbrane goloruke ljude, niti su obraćali pažnju. A kamoli eventualno da nekoga uhapse. Čak i kada bi tako nešto uradili, krivac ne bi duže od sat vremena proveo u zatvoru i posle toga bi već bio pušten na slobodu, i nikome ništa. Kao da je to bilo nepisano pravilo i prećutni dogovor sa svima njima da Srbe što više proteraju, jer kad nema Srba na Kosovu i Metohiji, onda ekstremni kosovski Albanci smatraju da neće biti nikakvih problema. A cilj svih političkih lidera i intelektualne elite, iako to niko zvanično ne želi da kaže, jeste etnički čisto Kosovo.
Reakcija civilnog društva na objavljivanje slike delimično obnaženog maturanta
Pet nevladinih civilnih organizacija na severu Kosmeta uputile su pismo ombudsmanu Naimu Ćeljaju i Unicefu na KiM, u kojem traže njihovo „ekspertsko mišljenje” o postupku Gazmenda Hodže, direktora kosovske policije i regionalnog policijskog direktorata, koji su na konferenciji za novinare 25. maja objavili fotografije na kojima je maturant kojeg je albanski policajac dva dana pre na šetalištu u Kosovskoj Mitrovici stezao za vrat. Nevladine organizacije u pismu navode da je „navedeni policajac, prema navodima javnosti, prekoračio ovlašćenja i upotrebio prekomernu silu prema mlađem punoletniku iz srpske zajednice”, kao i da je „direktor Hodža u nastojanju da ospori tvrdnje da je povređeni učenik imao tragove krvi na vratu, što je sam učenik prethodno i razjasnio u izjavama za medije, prikazao fotografiju delimično obnaženog mladića”.
„Direktor Hodža je medijima pokazao fotografiju na kojoj je mladić delimično obnažen, a koja je, prema dostupnim informacijama, nastala tokom njegovog saslušanja u policiji nakon spornog incidenta”, stoji u pismu. Još se kaže i da „u maloj sredini iz koje mladić potiče, zatamnjenje očiju nije dovoljna mera za zaštitu identiteta, a javno prikazivanje takve fotografije može dovesti do stigmatizacije i dugoročnih psihosocijalnih posledica, naročito u adolescentnom uzrastu”.
„Pored toga, objavljivanje obnažene fotografije mlade osobe, postavlja ozbiljna etička pitanja, posebno jer nije jasno kojim se to legitimnim interesom javnosti takvo postupanje može opravdati. Najzad, ovakvo postupanje sa pojedincima za koje se sumnja da su bili predmet nepropisnog postupanja policije, odvraćaju se druge osobe koje bi mogle biti u sličnoj situaciji od prijavljivanja slučaja i šalje se poruka da sama institucija, počevši od njenog najvišeg zvaničnika, prema građanima zauzima defanzivan stav umesto da se vlada odgovornošću i transparentnošću”, navodi se u pismu, gde se podseća na relevantne odredbe konvencije Ujedinjenih nacija o pravima deteta, čije se pojedine garancije u skladu s njenim tumačenjem odnose i na mlađe punoletne osobe.
Autor: Dejan Spalović/Politika
Komentari (0)