Sva pitanja koja se tiču bilo koje nacionalne zajednice u Crnoj Gori bivaju prihvaćena dobronamerno, osim, čini se, ako Srbi zahtevaju da budu ravnopravni sa ostalima kada je u pitanju jezik, pismo i zastupljenost u institucijama sistema. Iz redova parlamentarne većine insistira se na rešavanju statusa srpskog jezika, odnosno njegovog prepoznavanja kao službenog, umesto jezika u službenoj upotrebi. Najnovije protivljenje predlogu predsednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, koji je izneo u razgovoru za naš list da niko ne može osporiti pravo najbrojnijoj jezičkoj zajednici u toj državi da se izbori za status koji joj pripada, a to znači da srpski jezik ne može Ustavom biti tretiran kao jezik drugog reda, samo je još jedan u nizu primera oponiranja idejama koje iznose predstavnici srpskog naroda u Crnoj Gori.
„Njegovo proglašenje službenim jezikom u Ustavu Crne Gore je proces koji traje”, kazao je Mandić.
Opozicija koja je decenijama obespravljivala srpski narod u Crnoj Gori – Demokratska partija socijalista, Socijalistička demokratska partija, Bošnjačka stranka, Socijaldemokrate i deo albanskih stranaka, koji su od 2020. godine izgubili vlast i sada su opozicija, grčevito pokušavaju da odbrane svoju višedecenijsku tekovinu u kojoj srpski narod ima samo „pravo pravo na vazduh”, a u parlamentu im je bilo čak i poručivano da čuvaju traktore i kofere jer ukoliko ne odustanu od svojih zahteva, može ih zadesiti opet neka oluja”.
Niko nije očekivao da će poslanik Pokreta „Evropa sad” (PES) Vasilije Čarapić, koalicioni partner Nove srpske demokratije Andrije Mandića, saopštiti da „potezanje pitanja dvojnog državljanstva i srpskog jezika pred nikšićke izbore pokazuje nedostatak svesti za realne potrebe građana i obilje neznanja kako da se radi posao u opštem interesu”.
„Prosto ‒ nemaju plan za Nikšić, pa im stoga i ne treba više davati poverenje”, napisao je Čarapić na platformi „Iks”.
Iz Koalicije za budućnost Nikšića (ZBNK) uzvratili su porukom da su se „nagledali dosta političara koji su svoju politiku zasnivali na zamisli ’dobro jutro, čaršijo, na sve četiri strane’, i cela Crna Gora zna da se takvi nisu dugo zadržavali na sceni”.
Potpredsednik skupštine Nikola Camaj ocenio je da Crnoj Gori „ne bi štetilo da ima više službenih jezika, ali u ovom trenutku ne bi trebalo potencirati teme oko kojih se teško postiže konsenzus”.
“Tamo gde se teško postiže konsenzus, ne bi trebalo potencirati identitetska pitanja. I stvar jezika i stvar državljanstva su jako interesantne teme i za nas Albance u Crnoj Gori, da se reše na drugačiji način nego što su sada, ali da bih bio principijelan do kraja, ne bi bilo loše da ta pitanja ipak čekaju druga vremena”, saopštio je Camaj. On je uveren da u „ovom trenutku ne treba nikako pokretati pitanje jezika, kao ni himne, ni zastave, ni drugih stvari”.
Komentari (0)