U domaćim fudbalskim okvirima Miloš Degenek je među igračima koji se mogu označiti kao sinonim za poštenje i privrženost. Pouzdani štoper je bezrezervnim pristupom kroz tri mandata uspeo da osvoji srca zvezdaške javnosti, međutim svaku od tri epizode u Ljutice Bogdana završavao je na nesvojstven način.
Prvim odlaskom iz Ljutice Bogdana, defanzivac rođen 1994. godine, prihvatio je da se odrekne nastavka crveno-belih snova i da prelaskom u Al Hilal voljenom klubu donese neophodnu finansijsku injekciju. Povratak je obećavao “popravni” za junaka čarobne noći u Salcburgu, ali činjenica da se iskusni štoper nije nalazio u projekcijama Dejana Stankovića uticala je da u januaru 2022. godine dođe do novog rastanka.
Treći dolazak na Topčidersko brdo delovao je kao prilika da se izbrišu sve mrlje iz prošlosti, ali je i ovaj put štoper redove šampiona Srbije napustio nedorečen, a utisak je da je za takav rastanak najmanje on kriv. Na kraj još jednog poglavlja gleda racionalno i bez tračka sujete.
“Moj treći mandat u Zvezdi nije bio kakav sam želeo. Povreda je učinila svoje. Vreme ide, treneri dolaze i imaju svoje zahteve. Istovremeno, i igrači se menjaju. Treći boravak u Zvezdi me je na ličnom nivou veoma razočarao, ali me je i testirao – da vidim kakav sam čovek i da li mogu da se vratim iz neke nevolje, kada je sve kako ne treba. Stečeno iskustvo me je naučilo nekim stvarima i stvorilo još veću želju za fudbalom”, rekao je Degenek za Meridian Sport.
Štoper bogatog iskustva, koji je fudbalski put gradio na četiri kontinenta, i sa 30 godina je imao šta da nauči i stekne dragocene lekcije.
“Kako je čovek stariji postaje zreliji i mudriji. Nemaš više dvoje očiju, već četvoro ili šestoro… Uši krenu da ti rastu, pa bolje čuješ, a manje pričaš. Imao sam finu karijeru do sada i ponosim se ostvarenim, kao i moja porodica. Deca su još mala da budu svesna, ali ih supruga uči. Nisam ni Zlatan Ibrahimović, ni Kristijano Ronaldo, ja sam obični Miloš Degenek iz Knina, iz sela Orlića, koji je uspeo da ostvari nešto – da odem na dva svetska prvenstva, da ostvarim neke uspehe u Zvezdi… U svakom slučaju, na dosadašnjem fudbalskom putu sam naučio dragocene stvari koje ću sutra moći da primenim i da reagujem na drugačiji način. Povreda, način oporavka, način pristupa povredi i ljudima okolo…”
Degenek se za drugi povratak u Ljutice Bogdana opredelio tokom trenerskog mandata Baraka Bahara, ali kod Izraelca potom nije dobio konkretniju ulogu. Sličan status imao je i kod Vladana Milojevića, dok je najveći uticaj na rasplet kakvom se štoper nije nadao imala povreda koju je zaradio tokom zimskih priprema početkom 2024. godine.
“Ne bih da govorim da je tokom trećeg mandata sve bilo loše – jer nije tako. Bilo je i lepih stvari. Radio sam oporavak na verovatno najboljem mestu na svetu, kod Andre Milutinovića, gde sam upoznao kvalitetne igrače i momke koji prolaze slične muke. U takvoj situaciji vam bude lakše. Kada se čovek oporavi nema šta da gleda iza sebe. Nakon što povreda ostane u prošlosti, potrebno je dići glavu i krenuti napred. Težiš ka nečemu boljem, da igraš, da dobiješ minute… Meni to nije moglo da se ostvari i veoma mi je žao zato. Mislim da je bilo veoma mnogo prostora da mi se pruži prilika. Mogao sam da se dokažem i da ubedim ljude u Zvezdi da sam u stanju da još dugo ostanem u klubu i da igram. Odluka kluba i šefa je bila da to nisam mogao. Imali su druge planove i ideje što cenim i poštujem. Fudbal je živa stvar i kao igrač si dužan da poštuješ odluke rukovodstva i stručnog štaba. Nisam ljut. Zvezdi želim sve najbolje i najlepše, neka klub nastavi da raste.”
Pri osvrtu na tri epizode u crveno-belom Degenek će se uvek sećati lepih momenata, a njih je bilo pregršt, posebno u prvom mandatu.
“Većina ljudi će pamtiti Salcburg, Jang bojs, onu prvu Ligu šampiona… Ostale su iza nas kvalitetne utakmice protiv Napolija i Liverpula, mečevi u kojima smo se borili kao četa momaka koja je volela Zvezdu. Bili smo grupa koja je znala i razumela šta je Crvena zvezda, šta je taj fudbalski klub. Navijači su u to vreme prepoznali da su tadašnji igrači, oni 2017. koji su ušli u Ligu Evrope i oni koji su godinu dana kasnije ušli u Ligu šampiona, osećali i cenili klub i grb. Od najvatrenijih pristalica, pa do najvećih kritičara – svi su bili svesni da tadašnji igrači nisu bili tu zbog novca ili ko zna kakve slave, već zato što su okoreli zvezdaši, ljudi koji su voleli Zvezdu i koji je i dan danas je vole. Taj osećaj veličine kluba, ali i pripadnosti njemu je veoma bitan, posebno kada ste deo najvećeg kluba u ovom delu Evrope. Važno je da znaš gde si, ko te okružuje i čiji grb noisiš. Taj period, tih nekoliko godina, momci koji su igrali su bili svesni svega… Imali su sve u malom prstu i u krvi. Kako su se nizali rezultati, tako je i ekipa rasla. Sve je išlo bolje i bolje, rezultati su bili odlični, nadovezali su se uspesi u Ligi Evrope i ostale su lepe uspomene…”
Priča u Ljutice Bogdana je arhivirana, a novo poglavlje otvoreno je u Bačkoj Topoli. Iako su pored TSC-a, Degeneka želeli klubovi iz Evrope i Australije, defanzivac nije imao dilemu pri izboru sledećeg koraka.
“Kada je fudbaler dugo van terena, postane veoma teško da se nađe klub, jer njegov angažman nosi dozu rizika. Logično je da čelnici klubova opreznije gledaju na fudbalere koji su izašli iz povrede. Imao sam nekoliko opcija iz inostranstva koje su bile vrlo dobre finansijski i fudbalski, ali me je TSC privukao na drugi način. Kada su me pozvali šef stručnog štaba, gazda kluba i direktori, shvatio sam da me zaista žele u svom timu, a to mi je najbitnije. TSC je zdrava sredina, klub koji čini mnogo za srpski fudbal. Bačka Topola je malo mesto koje je postalo veliko na srpskoj fudbalskoj mapi. I ne samo u domaćim okvirima, TSC se afirmisao i u Evropi, pa je jedini naš klub koji je prezimio u UEFA takmičenjima. Za sve što su uradili, trener i igrači zaslužuju svaku pohvalu, kao i gazda kluba zbog načina na koji ga vodi. Bilo mi je bitno da iz Zvezde dođem u lepu, zdravu i svežu sredinu gde će ljudi da me cene i poštuju. Motivisalo me je što su ljudi iz Bačke Topole želeli da postanem deo tima više nego ostali zainteresovani. Klub je pokazao enormnu želju da dovede mene kao Miloša. To je i predstavljalo prevagu. Dolazak u Bačku Topolu je iz moje perspektive najbolji izbor. Zahvalan sam svima u klubu koji su me prihvatili i veoma mi je lepo.”
Štoper će na osnovu bogatog iskustva imati dodatnu odgovornost i sa pravom se očekuje da postane jedan od lidera superligaša sa severa Srbije.
“U TSC-u je pregršt dobrih mladih igrača koji mogu da ostvare vrlo lepe karijere i verujem da hoće. Drago mi je da budem tu u odgovornoj ulozi i da na osnovu iskustva pokušam da im pomognem. Sve što me očekuje smatram za standardni proces kada dolaziš iz velikog kluba, posebno među mlađe igrače koji će svakako gledati kako i šta ja radim. Nisam Ronaldo ili Mesi, ali se trudim da radim sve pošteno i ispravno, nadam se da se to vidi i da ću mlađima biti ispravan primer.”
Potencijalno, Degenek bi debi mogao da upiše već na prolećnoj premnijeri u nedelju kada će TSC ugostiti upravo Crvenu zvezdu. Posle susreta sa šampionom Srbije sledi utakmica protiv Mladosti iz Lučana, a zatim i evropski izazov u vidu dvomeča sa Jagjelonijom.
“Ne znam da li ću debitovati protiv Zvezde, to je na šefu. Dugo nisam igrao, ali sam fizički i psihički spreman. Željan sam fudbala, želim da igram. Što se tiče te utakmice, Zvezda je ubedljivo najbolja ekipa u državi, ali u tim utakicama čovek nema šta da izgubi. To su mečevi za zadovoljstvo u kojima možeš samo da izvučeš benefit. Kada je u pitanju Jagjelonija, uveren sam da u tom dvomeču može mnogo toga da se uradi. Poljaci igraju čvrsto, imaju talentovane igrače, ali dvomeči u Evropi su veoma čudni, znam to iz iskustva sa Zvezdom. Imamo dosta povređenih igrača koji bi bili bitni da su u konkurenciji, dvojica važnih fudbalera su prodata… Biće teško, ali i veoma lepo”.
Jedini preostali srpski klub u Evropi će u periodu koji sledi pokušati da ostvari što bolji rezultat u Ligi konferencije, ali i u Superligi Srbije.
“Mnoštvo je kvalitetnih ekipa u Superligi, znatno više nego ranije. Tu su i Spartak, Vojvodina, Partizan, OFK Beograd, Radnički iz Niša i Kragujevca… Bitan je kontinuitet i dobar rad, da se gleda utakmica po utakmica i izbori drugo ili treće mesto, a sa tim i plasman u Evropu. Najbitnije je ići korak po korak i prvo videti šta će biti sa Zvezdom, a zatim se spremati za Lučane. Potrebno je posvetiti se samo narednoj utakmici i jedino je tako moguće stići do uspeha. Besmisleno je razmišljati o Jagjeloniji, a sutra igraš protiv Zvezde”, rekao je Degenek za Meridian sport.
Komentari (0)