Trostruki olimpijski šampioni! Da, da, da, Srbija od juče ima i to! Vaterpolisti naši, ljudske gromade, pa šta ima slađe nego tući Hrvate u finalu 13:11, u duelu u kojem smo dominirali od početka do kraja i poslednjeg dana Olimpijskih igara u Parizu stavili jagodu na šlag sa najsjajnijom medaljom! A, ispratili ih u Francusku kao poslednje luzere!
Novak, Ivana, košarkaši, odbojkašice, basketaši, možda neki strelac, rvač, džudista i to je to kalkulisala je nacija sa brojem medalja sa kojima će se naši sportisti vratiti iz Grada svetlosti. Nigde, pazite ni u jednom računanju, “delfini” nisu bili u kombinaciji. Neee, oni, pa ako prođu grupu, biće kao da su osvojili turnir, komentarisali “stručnjaci”, a Srbi u bazenu, svaka im čast, i prošli grupu i stvarno, bez šale, nokautirali Grčku, SAD i Hrvate, pa postali olimpijski šampioni. Treći put zaredom. Sa het-trikom zlata oko vrata!
Kakva priča, narode, kakva priča! Mada nije prvi put da od poslednjeg mesta u grupi stignu do najvišeg stepenika na postolju. Rio 2016, prvo zlato u ovom nizu, osvojeno je upravo na taj način. Tokio 2021, nešto slično, sa treće pozicije ušli smo u nokaut fazu i stigli do drugog zlata. Ali, pazite, to je bila generacija Filipovića, Gojka i Duleta Pijetlovića, Gocića, Nikića, Aleksića, Prlainovića, Stefana i Baneta Mitrovića.

Iz te ekipe ostali su samo Mandić, Ranđelović, Ćuk i Dedović. Ostalo sve debitanti! Golman Filipović, Drašović, Ubović, Vico, Mišović…
Proći ću na brzaka kroz meč. Delfini su odigrali fenomenalno od samog starta i taj nivo nisu spuštali do kraja! Uspeli su vaterpolisti Srbije da se odlepe već u prvoj četvrtini, i tu prednost čuvali do poslednje sekunde.
Bilo smo bolji i potpuno zasluženo pobedili u spektakularnom finalu. Hrvati nisu mogli da se opasulje, nisu imali rešenje za “delfine” koji su još jednom demonstrirali silu.
Najefikasniji je bio Miloš Ćuk sa tri gola, po dva gola su postigli Nikola Dedović i Nikola Jakšić, a po jednom su se u listu strelaca upisali Dušan Mandić, Strahinja Rašović, Radomir Drašović, Nemanja Vico, Nemanja Ubović i Viktor Rašović.
Na kraju bazen pun Srba i sada već tradicionalno sa našom trobojkom na prečki.
Niko, da ponovim, niko nije verovao u ove momke, ali jedan dečko jeste!
– Ja ne najavljujem zlato, ja verujem da ova ekipa može doći do borbe za zlato. Ako mene pitate, ja idem na pobedu. To je meni kao u školi kad se pripremaš za kontrolni. Kad se spremaš za dvojku, dobiješ jedinicu. Kad se spremaš za peticu, pa će proći bolje. Ja tako ovo gledam – rekao je pred Olimpijske igre Strahinja Rašović.

A posle…
– Kruna karijere, ovo je spektakularno. Toliko naših ljudi, euforija oko finala, svi zajedno smo prisustvovali nečemu najvećem u vaterpolu, što ćemo pamtiti doveka. Osećamo se kao bogovi. Pobednici, pravi smo šampioni, istinski, pravi vitezovi, hvala svim sportistima u Selu što su naš bodrili, i Novaku, dao nam je ogromnu injekciju posle Australije, mogu do sutra da pričam koliko sam srećan i uzbuđen. Srbija je mala ali ponosna zemlja, ovo nas lansira u orbitu, poznati smo po inatu, od trnja do zvezda.
Sve je smešteno u tri teške godine u kojima nije bila osvojena nijedna medalja od Tokija… O tome je govorio i selektor Uroš Stevanović posle bajkovitog finala.
– Jedan težak momenat kad sam došao na mesto selektora. Najvažnije da smo verovali posle svih poraza, pogotovo u januaru i februaru ove godine u 1/4 finalima, ti porazi su nam bili potrebni, iako je jako teško bilo izdržati, ali potrebni da bismo izgledali kao sada ovde. Sve te neke stvari, i ego i mane, i sujetu, i strahove, manjak samopouzdanja, sve smo ispravili baš zbog tih poraza, ostali smo grupa, držali smo sve za sebe, zabranio sam i mislim da su me poslušali da čitaju bilo kakve vesti, ne daj bože komentare, da sačuvaju glavu i pokažu koliko vrede, i to su pokazali – rekao je Stevanović.
Postolje… Koji ponos. Srpska zastava na najvećoj visini, a ispod Hrvatska i SAD, kojima je bronzu doneo naš trener Darko Udovičić.

Momčine junačine! Mangupčine!
Pa ko bi, pitam ja vas, ko, hajde da čujem, ko bi se posle onakvog panamsko-bosanskohercegovačkog, pištoljdžijsko-kaubojskog use*avanja u naših 37 vrhunskih minuta, srpskog cepanja Amera uzduž i popreko, pljačke koju je videla cela planeta i otimanja već viđenog trijumfa, ladnog, ali najladnijeg sudijskog (to sudije?!) džukačkog guranja NBA drim-tima u finale, posle manje od dva dana, vratio, svetskom šampionu Nemačkoj naplatio dug sa finala Mundobasketa i osvojio olimpijsku bronzu?
Ko? Pa najbolji košarkaši Srbije, Karijevi „orlovi“! Jokara, Bogdan, naš dobri dečko Dobrić, Aleksaaaaaaaaaa, što bi rekao, ma zaurlao Žoc, Vasa i ostali pokazali su da su najbolji na svetu! Kakvi, bre, Jenkiji, oni neka „gou houm“ i tamo onako bledo zlatni, objašnjavaju u svih 50 država šta su im to Srbi radili, kako su ih odvaljivali do samog kraja, a onda zahvaljujući arbitrima, koje ću i ovde da „častim“ – UA, LOPURDE, završili u finalu i na kraju protiv domaćina Francuza stigli do NEZASLUŽENE titule olimpijskog šampiona.

Pljačka 1!
Verovatno presudan trenutak bio je faul Nikole Jokića i to na šutu za tri poena.
MVP NBA lige je u tom trenutku navodno gurnuo Dejvisa, dok je u šutu bio Kevin Durent, koji je pogodio trojku. Međutim, ako bolje pogledamo, osim što faul nije bio pri šutu Durenta, pitanje je da li je faula uopšte bilo.
Izgleda da je Dejvis isfolirao faul…
Pljačka 2!
Ova situacija se dogodila na početku utakmice kada je sviran faul Jokića na pokušaju rampe Entoniju Dejvisu.
Kari je u prodoru fintom izbacio odbranu, a Jokić je u tom trenutku preuzeo igrača. Sam kao duh ostao je Entoni Dejvis, koji je dobio pas od Karija i krenuo na zakucavanje.
Tada je Jokić krenuo sa leđa da izblokira Dejvisa što je uspeo, ali su sudijske lopurde dosudile faul, koji je bio jedan od onih „suvišnih“ pošto je na kraju utakmice zbog problema sa ličnim morao da popusti u odbrani.
Pljačka 3!
U duelu Bogdanovića i Džejmsa kapiten Srbije napravio je nekoliko faulova, međutim sudije su odlučile da sviraju onaj na šutu.
Problem nije svirani faul, nego koji je faul dosuđen. Lebronu je ovde data šansa da postigne dva poena i šutne slobodno bacanje koji je on iskoristio, umesto da bude samo lopta sa strane.

Sramno, da sramnije ne može biti. Ali, Lebronu, Stefu Kariju i ostalima na obraz. Ćeraćemo se još! Drhtaće oni ponovo…
Hajde malo i o meču o kojem se još uvek priča. Srbija je izgubila u polufinalu Olimpijskih igara od Amerike 95:91, po četvrtinama 31:23, 23:20, 22:20, 15:32.
Stef Kari je postigao prve poene, a onda… Bumčina za bumčinom, serija trojki Bogdana, Avramovića, Dobrića, Petruševa. Uvodnu deonicu „orlovi“ su završili sa +8, posle zaista fantastične četvrtine.
Tamo gde su Pešićevi momci stali u prvoj, nastavili su i u drugoj četvrtini. Genijalna igra naših košarkaša, ali su u međuvremenu proradili još neki igrači u drim-timu Stiva Kera.
Pokušavao je rival sa brzim kontranapadima, ali je naleteo na zid u našoj odbrani, unervozili su se Amerikanci, kako i ne bi kada je na kraju prvog poluvremena Srbija vodila 11 poena razlike, a najbolji igrači Srbije su prema indeksu korisnosti bili Avramović i Jokić sa po 18 indeksnih poena.
Nastavak srpske dominacije u trećem kvartalu. Stigli su Ameri na šest poena razlike, ali odmah je usledila fantastična igra Marka Gudurića. Pre njega je Micić pogodio trojku, a onda je usledio pogodak uz faul Gudure, a posle toga isto ali za tri poena.
Sa obećavajućih 13 poena prednosti otišli smo u poslednjih deset minuta!

Poslednju deonicu Jenkiji su počeli naletom, a ono što je uticalo na igru srpske odbrane bio je četvrti faul Nikole Jokića.
Lebron i društvo vratili su se na pet poena razlike vrlo brzo, a Pešić je tražio u tom trenutku tajmaut kako bi smirio svoje igrače.
Uspeli su Ameri koševima Embida i Lebrona da se vrate u potpunosti i da izjednače rezultat na četiri minuta do kraja utakmice. Usledio je već opisani lopovluk sudija iz paname i Bosne iz Hercegovine.
Ključna je bila serija rivala 14:2 od 84:77 za Srbiju do 91:86 za ekipu Stiva Kera na 1:41 pre kraja. Bogdanović je košem uz dodatno slobodno bacanja vratio svoju ekipu na minus dva (91:89), međutim, Durent i na kraju sjajni Kari sa penala nisu dozvolili da Srbija dođe do istorijskog trijumfa.
Najbolji igrač u našem timu bio je Nikola Jokić sa 17 poena, pet skokova i 11 asistencija. Bogdanović je postigao 20 poena, četiri skoka i tri asistencije, Aleksa je dodao 15 poena.
Kod Amera lider je bio Lebron Džejms sa 16 poena, 12 skokova i 10 asistencija. Embid je dodao 19 poena, a Kari je ubacio čak 36 poena i bio šuterski najraspoloženiji.
Inače, ultrahot bili su i neki od komentara posle meča:Američki novinar Harison Vind oglasio se posle pobede SAD u polufinalu Olimpijskih igara protiv Srbije (95:91) nakon velikog preokreta
Amerikanac je oduševljen “orlovima”, koji su nadigrali njegove zemljake, vodili 37 minuta, ali su na kraju nažalost ostali bez trijumfa. Lebron Džejms i društvo su uz pomoć sudija uspeli da se u samom finišu vrate u život, a potom i pobede naš tim.

“Ponosan na Srbiju. Strast koju je Nikola Jokić pokazao dok je igrao za svoju zemlju ovog leta bila je posebna. Ovaj poraz će dugo boleti”, napisao je Vind na društvenim mrežama.
Ukoliko reprezentacija SAD izgubi, daću sinu ime Nikola Bogdanović Tarner, napisao je Evan Tarner (35), bivši američki košarkaš na društvenoj mreži “X” tokom meča Srbije i Amerike (91:95) u polufinalu Olimpijskih igara!
Nekadašnji košarkaš Atlante, Portlanda, Bostona, Indijane i Filadelfije je tokom spektakularnog meča otkrio da će u slučaju pobede “orlova” njegovo dete dobiti ime po dvojici srpskih košarkaša.
Kevin Durent, as Finiksa najpre je pohvalio naše momke za prikazanu partiju, a pogotovo je izdvojio trojicu pojedinaca.
– Učestvovao sam u jednoj od najboljih utakmica ikada. Neko je morao da istupi, a to je bio Stef Kari. Njegova partija je bila najbolja na turniru do sada. Jokić je bio neverovatan, on radi stvari koje niko drugi ne može, Bogi je takođe bio odličan. Zaboravio sam mu ime, ali igrač sa brojem 13 (Dobrić) je odigrao neverovatno. Ceo tim je igrao sjajno, visok nivo sve u svemu. Kada dođete na Olimpijske igre vidite ponos kojim predstavljate svoju zemlju. Vidite ponos koji Srbi osećaju prema svojoj zemlji, navijače kako pevaju himnu. Mi volimo da igramo za Ameriku, posebno kada se mnogo sra*a dešava u našoj zemlji – rekao je Durent.
„Kralj Lebron“ je posle pobede otkrio šta je rekao saigračima.
– Rekao sam im da je dobro biti testiran. Sjajno je biti testiran. Naš krajnji cilj je na dohvat ruke. Radujemo se utakmici u subotu protiv Francuske. Odao bih veliko priznanje Srbiji, protiv nas su dali sve što su imali, sjajna su ekipa, igrali su neverovatno dobro, testirali su nas i to nam je trebalo.
Zaključiću sjajnom izjavom Karija Pešića koji je pomenuo sudije i poentirao trojkom!

– Ne tražim opravdanja, ali želim da kažem da sam ljut zbog toga što nismo dobili respekt sudija i to ne samo na ovom meču. Najbolji igrač na svetu (Nikola Jokić prim. aut.) je šutnuo svega četiri bacanja, a svaki napad je lopta u njegovim rukama. Čudne stvari su se dešavale. Ne umanjujem uspeh Amerike, ali čudno je šta su sudije radile. Ova ekipa zaslužuje poštovanje sudija. Uvek sam govorio igračima da se trude, bore za svaku loptu i ne raspravljaju sa sudijama i da će ih to nagraditi. Ipak, ovde to nije bio.
Što se meča za bronzu tiče, znao sam! Bio sam ubeđen da ćemo vratiti Nemcima za poraz u finalu Svetskog prvenstva u Manili, a to se I dogodilo.
“Orlovi” su odlično ušli u meč, od početka imala prednost. Posle 10 minuta bilo je 30:21 za Srbiju.
U drugoj četvrtini se povećavala razlika u našu korist, ona je u jednom trenutku bila dvocifrena 37:23. Ipak je na kraju poluvremena bilo 46:38 za tim Svetislava Pešića.
Imala je Srbija u trećoj četvrtini 19 poena prednosti 64:45, ali je Nemačka uspela na posle 30 minuta igre smanji na 72:63.
Održavala je Srbija prednost u četvrtoj četvrtini i tako došla do rutinske pobede od 93:83 i vratila Nemačkoj milo za drago sa Filipina.
Najbolji u reprezentaciji Srbije bio je Nikola Jokić koji je zabeležio 19 poena, 11 skokova i 11 asistencija i tako postao četvrti košarkaš koji je zabeležio tripl-dabl na OI. Vasilije Micić je postigao 19 poena, Bogdan Bogdanović 18.
Inače, Nikola Jokić izabran je u idealni tim Olimpijskih igara. Prvu petorku predvodi MVP, Amerikanac Lebron Džejms, a tu je i njegov saigrač iz reprezentacije Stef Kari. Uz Jokića, Evropu u idealnom timu predstavljaju i Nemac Denis Šruder i Francuz Viktor Vembanjama. Istovremeno, Aleksa Avramović dobio je priznanje za najboljeg odbrambenog igrača na Olimpijskim igrama, odlučila je Međunarodna košarkaška federacija (FIBA). Avramović je u proseku “krao” 3,4 lopte po utakmici za 19,9 minuta provedenih na terenu.
Kapiten košarkaške reprezentacije Srbije Bogdan Bogdanović izabran je u drugu najbolju petorku Olimpijskih igara, saopštila je Međunarodna košarkaška federacija (FIBA). Uz Bogdanovića su Šej-Gildžes Aleksander (Kanada), Franc Vagner (Nemačka), Geršon Jabusele (Francuska) i Janis Adetokumbo (Grčka).

Preslatka je naša šampionka Aleksandra Perišić, hvala joj i svaka čast za srebro! Tekvondo nas nije ni ovog puta razočarao! Posle Milice Mandić u Londonu i Tokiju i Tijane Bogdanović na prošlim OI, Aleksandra donela je Srbiji prvo srebrno odličje jer u Parizu.
Nova zvezda srpskog tekvondoa se u finalu za najsjajnije odličje borila protiv Mađarice Vivijane Marton, koja je ovog puta bila bolja i dobila obe runde – 2:0.
Od početka meča Martonova je bila u vođstvu, lako dobila prvu rundu. Perišićeva je bolje krenula u drugoj, povela 2:0, a onda maltene dve sekunde kasnije Mađarica je uzvratila istom merom. Bolje je napadala, ubrzo povela i primorala Aleksandru da krene spuštenog garda u poteru za preokretom, koji nije uspela da uhvati.
Suze posle duela, ali i tokom dodele medalja sve su rekle, ali razloga za tugu nema, vreme radi za nju. Biće zlata…
Da rezimiram. Naša zemlja je 27. na ukupnoj rang listi osvojenih medalja na ovim Igrama. Sledeća zemlja iz regiona iza Srbije je Hrvatska na 30. poziciji.

Uz vaterpoliste, zlato za Srbiju osvojili su Damir Mikec i Zorana Arunović u disciplini pucanje miks i teniser Novak Đoković.
Osim njih, srebrnu medalju izborila je tekvondistkinja Aleksandra Perišić i bronzanu košarkaši. Narednih dana pričaće se o tome da li je Srbija u ukupnom plasmanu mogla više, ali ono što je sigurno jeste da je uradila najviše iz svih iz regiona.
Moglo je više, planirano je oko deset medalja, stali smo na duplo manje – pet. Odbojkašice i basketaši su bili sigurni osvajači odličja u planovima, zatim Ivana Španović, koja, ipak, nije mogla protiv povrede, kao i Angelina Topić, koja se povredila na zaletištu u kvalifikacijama. Džudistkinja Milica Žabić prijatno iznenađenje, stala je na korak od bronze, kajakaši četvrti u A finalu, medalja izmakla za dlaku. I to bi otpilike bilo to.
Sinoć je ugašen olimpijski plamen i Olimpijske igre u Parizu su završene.
Au revoir Paris, čekamo Los Anđeles 2028!
Neka bude više od pet! Mada, da vam kažem nešto… Nije ovo loše uopšte!
Zemlja – voda – vazduh! Najjači smo! Novak, Aleksandra, Vaterpolisti, pa strelci i košarkaši!
Srbija, zemlja sporta. Bila, ostala i biće!
Komentari (0)