Znam da ga nema više, ali još imam taj osećaj da je živ i da će se odnekud pojaviti. Kada su ga izvukli iz reke, delovao je kao da spava. I šta ću ja sad u životu? Za šta da živim i da se borim? Nije hteo da mi kaže koliko je razočaran, jer je znao da ću se svim silama potruditi da rešim sve što ga muči. Sad samo želim da ga izljubim, da legnem kraj njega, da ga ugrejem.
Ovako je za “Novosti” u četvrtak, sedeći u suzama na Tamiškom keju u Pančevu, govorila Danijela Drljić, majka tragično nastradalog tinejdžera Dragana (15), čije su beživotno telo ronioci u sredu izvukli iz mutne reke.
Dečakov nestanak, neutešna majka prijavila je dan ranije, jer je otišao da vozi bicikl pokraj reke, a dugo se nije vraćao ni javljao na mobilni. Navodno je ostavio i oproštajna pisma, a sada se nagađa da li je razlog tragedije možda bio raskid sa devojkom.
Instalirajte našu iOS ili Android aplikaciju – Objektiv.rs
Danijela je u četvrtak na obalu Tamiša došla sa svećom, Draganovom slikom i porukom “Anđeo slomljenog srca”. Za pokoj duše sinu, upalila je sveću baš na mestu gde je i pronašla njegov bicikl.
Kako je ispričala, njen sin skočio je sa železničkog mosta na Tamišu. Odlučan u nameri da “ode što bezbolnije”, kako je napisao u oproštajnom pismu, u ranac koji je nosio na leđima stavio je kamenje.
– Tokom života, mnogo puta su ga izdali i često mu je bilo slomljeno srce. Otac nije bio uz njega, ali doći će na sahranu – neutešna je Draganova majka.
– U kontaktu sam sa njegovom najboljom drugaricom i njenim roditeljima. To je jedno divno dete, Dragan ju je gledao kao sestru. Devojka sa kojom je raskinuo bila je njegovo razočaranje, ali nije ona kriva. To je njegov put, tako je želeo.
Kako nam je Danijela ispričala, sa sinom je imala divan odnos. Uglavnom joj se poveravao.
– Trudila sam se da rešim sve njegove probleme, uvek sam se borila za njega. Nažalost, ovog puta ništa mi nije rekao, znao je da bih sve uradila samo da on bude dobro. Nemam motiv da živim, ali moram da budem jaka zbog njega, znam da bi mu to bilo važno – kaže Danijela.
U Mašinskoj školi u Pančevu, koju je nastradali tinejdžer pohađao, učenici su još u šoku zbog Draganovog samoubistva.
– Mi smo stariji od njega, ali znamo kako je kad te prva ljubav razočara, ali nije nam jasno zašto je ovo uradio? Danas smo razgovarali u školi o onome što se desilo, i nije nam jasno da li je moguće da je toliko bio povređen da se odluči na takav korak – ispričao nam je jedan učenik Mašinske škole.
BIVŠA DEVOJKA
Bivša Draganova devojka zvala je Danijelu u sredu, kada je saznala šta se dogodilo i rekla da joj je žao zbog svega. Neutešna majka ipak joj je rekla da je ne zove i da ne dolazi.
– Nije ona ništa kriva, ali nemam snage da se čujem ili vidim sa njom – kaže Danijela.







Ovaj se dječak ubio jer je odrastao u atnosferi žalosti. Tu atmosferu je stvorila majka usled njene razočaranosti u njen propali brak i ljubavnu usamljenost koju je projektovala na svog sina koji se zbog toga osjećao krivcem. Svaka majka pogotovo samohrana mora da svojoj djeci uliva samopouzdanje i optimizam. Majke koje su radosne imaju radosnu djecu. Tužne majke imaju tužnu djecu. Depresija je prenosiva bolest.
Decko je slab, preslab za zivot, a zivot je surov, ne mazi i nije savrsen kao sto su deca navikla da bude, jer roditelji ih stite i resavaju njihove robleme umesto njih i deca ne mogu da se uozbilje i ocvrsnu. Devojka koja je primila pismo nije uopste trebala da reaguje, raskinula je sa njim i to je kraj, nema vise nista sa njim. Raskined boli ali nista strasno, preboli se i ides dalje.
draga Toliko, ne znaš šta znači biti samohrani roditelj, pogotovu dečaka u pubertetu i emotivnom biću kao što je bio ovaj dečak, roditelj sve radi iz najbolje namere, možda i preteruje ali iz straha i želje da nadoknadi onu drugu kariku koja nedostaje, zbog očevih problema dečak je znao da neće moći da bude saobraćajac, čime je želeo da se bavi, previše prepreka za jednog mlado, emotivno osetljivo biće, poklonio je stripove koje je skupljao i privezak pred odlazak, koliko je tužno sve to....ne krivim ni njegovog oca, verovatno nije imao svest o tome koliko je bilo važno da bude podrška svom detetu, ili je imaš ili nemaš, on sigurna sam nije voleo ni sebe dovoljno, a majci želim da izdrži jer njen sin ne bi želeo da tuguje, uradila je sve što je mogla i kako je najbolje znala, sada si na boljem mestu dragi dečače velikog srca..