Naučnici iz CERN-a su upravo korak bliže dokazu da utvrđena pravila fizike možda ne važe u potpunosti.
Fizičari međunarodnog eksperimenta LHCb, koji se realizuje u okviru Velikog hadronskog sudarača (LHC) u CERN-u, objavili su da su pronašli dokaze o izuzetno retkom raspadu subatomske čestice, za kojim naučnici tragaju više od četiri decenije.
Reč je o raspadu mezona B0, kratkoživeće čestice koja sadrži b-kvark, na dva miona, teže čestice slične elektronima, prenosi portal Sci.News.

Nauka se decenijama oslanja na takozvani Standardni model, koji je zapravo „glavni zakonik“ koji objašnjava kako je nastala i kako funkcioniše čitava materija u svemiru. Međutim, ovaj model predviđa da se raspad čestica događa tek jednom u neverovatnih 10 milijardi slučajeva, zbog čega su mnogi mislili da ga je nemoguće uhvatiti.
Sada, ne samo da su ga naučnici locirali, već brojke koje su izmerili pokazuju blago odstupanje od zvaničnih zakona fizike. Ako se ta odstupanja potvrde u narednim eksperimentima, to bi moglo da znači da u svemiru postoje potpuno nove, nevidljive sile ili čestice koje zvanična nauka do sada uopšte nije mogla da objasni.
Prema Standardnom modelu fizike čestica, ovaj proces trebalo bi da se dogodi približno jednom na svakih 10 milijardi raspada mezona B0, zbog čega ga je izuzetno teško registrovati.
Istraživači su u radu dostavljenom časopisu “Physical Review X” prijavili višak registrovanih događaja u odnosu na očekivanu pozadinu, sa statističkom značajnošću od tri standardne devijacije.

Kada se rezultati kombinuju sa ranijim podacima eksperimenta LHCb, statistička značajnost raste na 3,2 standardne devijacije.
Fizičari naglašavaju da rezultat predstavlja dokaz ovog procesa, ali ne i konačno naučno otkriće u smislu statističkog standarda koji se zahteva za potvrdu novog fenomena.
U novim podacima izmerena stopa ovog raspada iznosi približno 1,26 na 10 milijardi raspada, dok Standardni model predviđa vrednost od oko 1,03 na 10 milijardi. Kombinovani rezultat sa ranijim merenjima iznosi 1,14 na 10 milijardi.
Potraga za ovim raspadom počela je 1984. godine, kada je eksperiment CLEO postavio prvo ograničenje njegove verovatnoće.
Naučnici su takođe proučavali srodan proces, raspad težeg mezona B0s na dva miona, i izmerili verovatnoću od 3,31 na milijardu, u poređenju sa predviđanjem Standardnog modela od 3,66 na milijardu. Kako je navedeno, reč je o najpreciznijem merenju ove vrste do sada.
Istraživači su izmerili i efektivni životni vek mezona B0s u ovom procesu, koji iznosi 1,42 pikosekunde, dok kombinovani rezultat sa ranijim podacima iznosi 1,60 pikosekundi.
Fizičari ističu da bi dalja, još preciznija merenja mogla da pomognu u otkrivanju mogućih odstupanja od Standardnog modela i pruže nove informacije o fundamentalnim zakonima prirode.
“Ovaj rezultat pokazuje izuzetne mogućnosti eksperimenta LHCb u proučavanju prirode na njenom najosnovnijem nivou”, izjavio je profesor Tim Geršon sa Univerziteta u Voriku.







Komentari (0)