Od 1. januara ove godine hiljade nekada zaštićenih autorskih prava iz 1924. godine prestalo je da važi i ona su postala javno dobro.
Devedeset i pet godina nakon njihovog nastanka, ovi klasici su slobodoni za upotrebu, remiks i nadogradnju bez dozvole ili plaćanja. (Pogledajte celokupnu listu ovde.)
Među njima se nalaze muzičke kompozicije poput “Rapsodije u plavom” Džordža Geršivina, filmovi poput “Šerloka” i “Navigatora” Bastera Kitona, te knjige Manov “Čarobni breg”, “Cirkus Doktora Dulitla” Hjua Loftinga, “Čovek u braon odelu” Agate Kristi te “Put u Indiju”. E. M. Forstera.
Sada, svako – od istoričara, preko umetnika do običnog korisnika iPhona može da koristi ova dela u sopstvene namene, ali i da ih prepravlja i modifikuje. Oni čak mogu i da profitiraju od njih, ako tako žele.
Mark Dži Geršvin, nećak kompozitora i jedan od poverenika porodičnog fonda Geršvin, za DMN kaže: “Novčani deo jeste važan, ali ako su umetnička dela javna dobra, možete ih uzeti i raditis njima šta hoćete . Na primer, mi smo uvek smo davali licencu za izvođenje ‘Porgi i Bes’, ali samo ako nastupa crnačka postava. To sad više ne važno. Ili neko može da pretvori ‘Porgi i Bes’ u rep”.
Porodica je jednom već uspela da spreči da “Rapsodija u plavom” pređe na javni domen, pa je usled pritiska Kongres produžio zaštitu prava sa 75 na 95 godina. Međutim, sada je prošla i 95. godina.
Iako su se potomci Džordža Geršvina oštro usprotivili ukidanju autorskih prava za ovu kompziciju, postoje i ljudi koji u svemu tome vide lep gest:
“Ukidanje zaštite autorskih prava namerava treba da inspiriše novu generaciju – ne da se zadržava u prošlosti, već da se na njoj pravno crpi i nadograđuje”, objašnjava Balfur Smit, koordinator programa Centra za proučavanje javnog domena na Univerzitetu Djuk na svom blogu.
I. Vujnović






Komentari (0)